Lusil Klifton : Poetički stav
Iz razgovora sa Čarlsom Rouelom 2
Prevela: Aleksandra Nikčević-Batrićević
… Čitalac može, nadam se, da uživa u mojoj poeziji a da ne zna da li sam ja crna i da li sam žena. Ali ukoliko to znaju – ako znaju da sam crna i da sam žena – to može doprinijeti da bolje razumiju poeziju koju pišem. Smatram da ono što ja jesam, zapravo predstavlja suštinu svega; sve ono što sam ja je relevantno. Da li razumijete o čemu govorim?
Sva razumijevanja jezika podrazumijevaju više od onoga što nam se kazuje definicijom te riječi u rječniku. Tako da što više čitalac zna o onome koji koristi tu riječ, tim će više čitalac doprinijeti potpunijem razumijevanju onoga što se kazuje. Komunikacija uključuje ne samo definiciju već i nijansu, zvuk, istoriju, lične stvari, kulturu, generaciju čak, kao i rod i rasu. Čitalac se može udubiti u jedan od aspekata pjesme, a da o pjesniku zna vrlo malo, ali što više zna, više će razumjeti. Kada je Volt Vitman napisao ,,čujem Ameriku kako pjeva“ bilo je logično da nas Lengston Hjuz podsjeti, ,,ja takođe pjevam Ameriku“, ne toliko zbog onoga što je pisac mogao razumjeti već zbog onoga što je Lengston Hjuzmogao pretpostaviti o čitaocu.
… Ja ponavljam studentima da ili/ili nije dio afričke tradicije. I/i je dio te tradicije. Ja ne vjerujem u ili/ili. Ja vjerujem u i/i. Tako da moje ,,Ja“ teži da bude i Lusil, to jest ja, kao i ja koje predstavlja ljude koji izgledaju kao ja, i ja koje se odnosi na ljudski rod uopšte, znate. Ako želim da napravim razliku, reći ću da postoji razlika između onoga kako izgledam spolja i onoga kako neko drugi izgleda spolja, i onoga što smo iznutra. Tako da sam to ja spolja, ali i ja iznutra… Ono što pišem je takođe istorija. I nešto od toga što ispisujem je istorija naše unutrašnjosti; a nešto od toga istorija je naše spoljašnjosti.
Poezija se vezuje za nešto više od logike. Poezija, kako mi se čini … proizlazi iz intelekta, ali i iz intuicije. Ne postoje u tom kontekstu procesi odvajanja. Nije u pitanju ili/ili; već, opet ponavljam, i/i. Tako da ako ja pišem, ja moram pisati iz cjelosti koju podrazumijevam sobom samom … kada pišem pjesme, naravno, ja moram da koristim svoj intelekt. Ali to nije jedino što koristim. Koristim intuiciju. Koristim i strah, znate.
(Smije se.) Pokušavam da koristim sve ono što čini moju ličnost. Ukoliko se osvrnemo na situaciju u akademskoj sredini – na kurseve kreativnog pisanja, na kojima sam kao predavačica angažovana – teži se promišljanju o poeziji koje ne podrazumijeva samo intelektualni angažman već i onaj koja je za naše oči. Da li izgleda kao pjesma? Mora da je pjesma. Ali ja sam zainteresovana i za druga pitanja: Da li zvuči kao pjesma? Kakav osjećaj pruža? Da li iskazuje cjelovitost istine o ljudskom biću onako kako bi mogla? Jer cjelovitost istine podrazumijeva da mi nijesmo samo um i ono o čemu razmišljamo. Logika je veoma korisna; korisna su i osjećanja.
1999.
1 University of California, Santa Crus i St. Mary’s College of Maryland, Dartmouth College. Pisala je knjige za djecu.Njene najpoznatije pjesničke zbirke nose sljedeće naslove: The Collected Poems of Lucille Clifton: 1965–2010 (2012); Voices: Poems (2008); Mercy: Poems (2004); Blessing the Boats: New and Selected Poems, 1988–2000 (2000); The Terrible Stories: Poems (1996); The Book of Light (1993); Quilting: Poems, 1987–1990 (1991); Good Woman: Poems and a Memoir (1987); Next: New Poems (1987); Two-Headed Woman (1980); An Ordinary Woman (1974); Good News About the Earth (1972); Good Times (1969). Za svoj književni rad nagrađena je više puta.
2 Charles H. Rowell, “An Interview with Lucille Clifton”, Callaloo 22, no. I (1999): 56-72. Ovaj odlomak je objavljen u antologiji Eleven More American Women Poets in the 21st Century: Poetics Across North America, ur. Claudia Rankine i Lisa Sewell, Wesleyan University Press, Middletown, Connecticut, 2012.