Leonard Cohen: Jednostavne pjesme

Izbor iz posthumno objavljenih pjesama

Izbor, prijevod s engleskoga i bilješka o pjesniku: Vojo Šindolić

 

Uvodna bilješka
Premda je Leonard Cohen planetarno poznata ličnost i nepresušan izvor glazbenih i umjetničkih nadahnuća još od sredine šezdesetih godina prošloga stoljeća, otada je gotovo neprestano nadahnjivao brojne generacije raznolikih kantautora, glazbenika, pjesnika i umjetnika općenito, a dragocjeno obilje njegova raznolikog stvaralaštva trajalo je i održalo se i doslovce sve do zadnjeg dana njegova života.
Cohenova iznimna popularnost ne samo kao kantautora i rock pjesnika, nego i kao sjajnog pjevača, književnika i ilustratora svojih književnih djela svojedobno se najviše temeljila na koncertnim nastupima na turnejama kao i milijunskoj prodaji ploča, a danas CD-ova raznih kompliacija njegovih najvećih hitova, ponovljenih i obogaćenih izdanja starih albuma, neobjavljenih studijskih i koncertnih snimki uz veliki broj dokumentarnih filmova kao i nekoliko biografskih knjiga. Stoga se sa sigurnošću može ustvrditi da čak i nakon njegove smrti i s protokom vremena popularnost Leonarda Cohena ne samo što nije opala nego se i dalje jednako snažno zadržala.
Čitajući Cohenove zbirke poezije i slušajući njegove albume ili snimke koncerata, ne možemo se oteti dojmu da je on bio jedan od onih, danas tako rijetkih pjesnika, koji je svoje osobno pjesničko iskustvo i viđenje svijeta prenosio s osobitim osjećajem za prisno komuniciranje sa svojim čitateljima i slušateljima, dakle, uopćeno govoreći, sa svojom brojnom i odanom publikom. A to i jest bio jedan od najbitnijih razloga njegova velikog uspjeha. Jer, i pored višeslojnosti i višeznačnosti koje posjeduju mnoge od njegovih pjesama – one su gotovo uvijek iskazane običnim, svakodnevnim jezikom koji je razumljiv čak i slučajnom čitatelju ili slušatelju Cohenove poezije.
Po mišljenju samog Cohena, on je prije svega isticao i za sebe govorio da je pjesnik, kao što je često i navodio u svojim dnevnicima i brojnim bilježnicama. U jednoj od svojih dnevničkih zabilješki zapisao je: “Religija, učitelji, žene, droge, putovanja, slava, novac… ništa me toliko ne uzdiže niti mi nudi olakšanje patnje koliko pisanje.”
U kanadskoj i svjetskoj poeziji i književnosti uopće Cohen se javio još 1956. kad je objavio svoju prvu zbirku pjesama Usporedimo mitologije. Međutim, desetljećima stojeći jednom nogom u svijetu rock & rolla i show businessa, ali, od kojega se doista jako puno razlikovao, i kulturom i ozbiljnošću i talentom, i kojemu gotovo i nije pripadao, Leonard Cohen imao je dovoljno hrabrosti, ustrajnosti i odlučnosti da javno živi dvostrukim životom – onim uspješnog kantautora i onim upornog i samozatajnog pjesnika i umjetnika. Stoga nas uopće ne čudi što Cohenova poezija ima sva obilježja ispovjedne poetike. Pisana najčešće u prvom licu, ona se tako obraća svakome tko je voljan pročitati je. Ali ispovijedi koje nam Cohen nudi u svojim knjigama, u završnici imaju vrijednost objektivne istine. On svoje osjećaje ljubavi sastavlja od krhotina različitih iskustava, preobražavajući istinu života u istinu djela. Zahvaljujući jedinstvenosti iskaza i prepoznatljivom jeziku, Cohenova poezija lako nalazi put do senzibilnih čitatelja. Ako je uopće moguće govoriti o razlozima njegova stvaralašta, bez namjere da ga ograničimo na nekoliko tema od posebnog značaja, tu je u prvom redu strah od gubitka. Prolazno i beznačajno gotovo svakodnevno ugrožava ono što je bitno. Cohenovo pjesničko priznanje žaljenja za učinjenim, prema njegovim vlastitim riječima, moglo bi se svesti na slabo ispunjavanje roditeljskih obveza, propale ljubavne veze, nebrigu o dragim i dugogodišnjim prijateljima kao i nebrigu prema vlastitom zdravlju. Biti kod kuće, biti voljen, voljeti, sačuvati prijatelje i snažne osjećaje pripadnosti pojedinim geografskim područjima, povijesti, jeziku, običajima, životu i ljubavi za Boga, sve to veže poeziju Leonarda Cohena uz najbolje stranice svjetskog pjesništva zadnjih šezdesetak godina.
Leonard Cohen umro je 7. studenoga 2016. u osamdeset i drugoj godini života.
Jednostavne pjesme
kad svi prisutni pjevaju
a netko među njima kaže
zapjevaj nam “Rođeni gubitnik”

Jednostavne pjesme kad svi prisutni pjevaju
Zaboravljam ih onog trena kad se udaljim od njih
Te pjesme i molitve osamljenih ljudi

*

Draga, ne mogu bezrazložno brbljati
o tisućama mračnih stvari
koje se događaju uokolo
tvrdeći da su mi duboko u srcu
Mogu govoriti o vremenskim uvjetima:
ne čini mi se da će kišiti
ali ako me već pitaš kako sam:
ne mogu se požaliti

*

Čekao sam
već dugi niz godina
klimu
kao što je ova
i da hladnoća
bude toliko jasna
i da proljeće
više nitko ne spominje

Evo stiže jutarnji brod
evo stiže večernji vlak
evo stže Marianne
da još jednom mi kaže zbogom

*

 

 

 

 

 

 

San o Tomu Waitsu

Tom Waits pjeva – čujem ga
nalazim se u kazalištu – održao sam koncert
pred brojnom publikom
Moj nastup je dobro prošao – ne vidim
ga – u svojoj sam
garderobi – ali čujem ga –
počinje njegova glazba – veoma
je lijepa i originalna
i profinjena – mnogo je bolja
od moje – svojevrsna mješavina
hrapavog glasa i milozvučja
istovremeno sentimentalna
i moderna – čak i svojstva Kiča
majstorski upotrebljava – volio bih
da i ja mogu tako – jednog trena
počinje pjevati – doista sjajno –
silazim u dvoranu jer ga želim bolje čuti –
očekujem mnoštvo
obožavatelja – ali
pjeva u maloj dvorani
i pred malim brojem posjetitelja – prostor
me podsjeća na pravo

kazalište – odlazimo zajedno
on me jednom rukom obgrlio
oko ramena – dobro
izgleda – donekle umorno –
i nešto stariji – ali posve očito je
hladnokrvan i pribran

*

Subota je jutro
i lišće svjetluca
moja radoznalost
zaviruje u ključaonicu

Subota je jutro
i Moskva je u rasulu
taman beton
obavlja moj posao

Subota je jutro
i sjedim za stolom
za kojim sam napisao pjesmu

 

The Tower of Song

Subota je jutro
i ništa se ne događa
baš ništa

i sve je u redu
Sve svoje tajne
kazao sam jastuku
poput tinejdžerice
iz neke pjesme Motowna

Ali gorim
gorim od želje da slijedim
svoje tajne
sve do Grada Smrti
i njegova predgrađa

Subota je jutro
što li sam ono govorio
prije no što su ptice
prekinule moje misli
mislio sam
na sobu u Westminsteru
na sobu

sa ženom iz Pakla
koja je za sebe vjerovala da je zgodna i naočita

Subota je jutro
koliko dugo mogu (možeš) čekati
kad je sasvim jasno da
služiš svome strahu
i voliš
sve što ti nije drago.

Subota je jutro
u okviru čudesnog prozora
grane palmi njišu se
na vjetru

Subota je jutro
ne kloni duhom
jednostavno diši
i najgore će proći
ali, znaj, opet će se vratiti

Sve ovo zapisujem u bilježnicu
koju si mi darovala
i doista sam sretan što ni jednom
nismo vodili ljubav

*

izostavi me iz svih svojih uspomena
nemam ništa protiv toga

strpljiv sam poput klime
mijenjam se i činim kako mi se kaže

Hvala ti
na blagonaklonosti i gostoljubivosti
srce mi je radosno
kad god se sjetim godina
koje smo zajedno proveli

ali, zar si doista pomislio
da si mi ikada bio kakav-takav
učitelj

kad li ti je ta glupa ideja
pala na pamet?
zar je to bio jedini način
da dopreš do nje?

*

Sjedim ovdje posve sâm
za Božić
i znam, dobro znam
da nije trebalo biti ovako
Nazivao sam i nekoliko puta pokušao dobiti neke ljude
ali svi su izašli vani
a ja sam se molio da uspijem pronaći
barem nekoga

nije mi jasno kako sam se ovako udaljio
od svih koje volim
niti zašto sam toliko vrata zatvorio za sobom
što li sam mislio

*

pokušavao sam
ne znam
a nije mi ni jasno zašto
pustiti zmaja da leti
bez vjetra i uzice
a to je gore nego reći “nemam što izgubiti”
bez pića da bih bio beznadan
bez srčanosti da bih bio tužan
pokušavao sam s vjetrom
pokušavao sam s pijeskom
Pred očima su mi se
ljudi preobražavali u beskičmenjake
pokušavao sam mrziti
pokušavao sam praštati
draga, doista sam pokušavao
živjeti

*

Crveni krovovi
tamni od kiše
i vječiti
početak prehlade

*

Pogledaj me, posve sam sâm
nisam ničija luda

mudriji sam od iskustva
osjećao sam žensku prisutnost
ali ni nalik onoj koju sam ostavio
ili nekoj o kojoj sam maštao

*

poginjem glavu
u znak zahvalnosti
pred onima koji su mi davali
i još uvijek daju
pa sada mogu pisati
u ovaj dnevnik

mislim, dakle postojim
ondje gore
uz Mariju i njezino Janje

*

Kad sam vidio
s kakvom se samo lakoćom
ruka u pandžu
preobražava
postalo mi jasno
zašto neki ljudi studiraju pravo

*

Neki ljudi duboko osjećaju blues
a neki ne
Neki ljudi skapavaju od gladi
To je istina
premda ne kažem da je to novost
Nisam mogao potajno otići
a da ti ne kažem
da umro sam u Grčkoj
i da su me pokopali
ondje gdje se magarac
veže za maslinu
i gdje ću zauvijek ostati

A svima vama
s kojima sam jeo ribu
i kucao se svojom čašom
nikada ni riječ nisam uputio
ali prije odlaska
rado bi vas pozdravio
ovaj stranac
što među vama je živio

*

nikada nećeš razumjeti
uopće ne moraš razumjeti
od tebe se ni ne očekuje da razumiješ
što znači biti muškarac
i osjećati neodoljivu ljubav
biti nespretan
i uporan
i znati da nije dovoljno
reći: želim te draga
želim
do posljednjeg daha

*

penjem se na vlak
ali doista se ne usuđujem
pogledati u ljude
koji se voze sa mnom
neki su siromašni a neki bogati
neki su crni a neki bijeli
ali u mom tajnom životu
teško mi je reći tko je tko

*

O draga oprosti mi
na onome što sam učinio
kao i na onome što sam
izgovorio
preklinjući molim
kao čovjek živ pokopan
zapomažem poput glasa vapijućeg
među mrtvacima
Oprosti mi na onome što sam ti učinio
Oprosti mi na onome što sam rekao
Moje srce i moja duša
i moja golotinja
vape za utjehom
preklinjući molim kao čovjek
živ pokopan
zapomažem poput glasa vapijućeg
među mrtvacima

zato ne poništimo prošlost

dijelili smo tamu
još otpočetka

*

stojiš stasit
i hrabro se držiš
ali znam da ti je loše
Jer lako je vidjeti
da je ljubav dobre žene
nešto što još nikada nisi doživio
zato ću se noćas sažaliti nad tobom, dečko
i uslugu ti učiniti i baš mi je drago
što ću se pobrinuti da se najedeš
i u krevetu spavaš
ali, tek tada ću te dovesti do ludila

*

rekla si mi da lažem
i prozrela sve moje lukavštine
ali nikad nisi učinila ono
što tvoje usne nisu mogle popraviti
i sve što želiš
jest disati smireno
biti bilo gdje
u samoći
ili s ljudima
ali disati smireno
jest sve što sam ikada želio
istina je
no sad mi ponestaje daha
pa sam se vratio radu
inače ne bih ni radio
samo bih se izležavao
i smireno disao

*

kad prsti su ti
odveć ukočeni da podignu i sklope
dijelove slagalice
i uopće ti nije stalo
na što će slagalica nalikovati
možda ćeš začuti malu
beskorisnu pjesmu
onoga koji je odustao

*

Bio sam svjedok i očevidac mnogih velikih događaja od kojih su neki bili i žalosni: rođenja djece, smrti prijatelja, kraja jednog razdoblja i preživljavanja u divljini. Trnci mi prođu tijelom kad pomislim kakvu sam samo naklonost doživio da se nađem u labirintu zvanom stvaranje. Moja voljena je sa mnom, ona je supruga moje mladosti, i ako se usred patnje koja nam je kad-tad suđena sjetim okrenuti prema izvoru svjetlosti, jasno mi je da se još nijednom nisam previše udaljio od mladenačkih dana. Kao što sam i mogao očekivati, naslijedio sam dveri svoga neprijatelja, i sada dijelim njegov strah i zajedno s njim se radujem neodoljivim veličanstvenim plimama što pustoše cijeli svijet.

U ovom ratu
odabrao sam jednu stranu
ali priznajem obje
dakako, to nije razlog zbog kojeg gubimo
jer mi ne gubimo
zato je i pobjeda spora
Strpljenje je naše oružje,
molitva naša strategija,
a požrtvovnost osobina kojom prihvaćamo
vrijeme.
Budite odvažni, vi koji se
još niste okupili,
zagledajte se u zastavu
koju smo podignuli na vrh stijega
i pridružite nam se
kad se pod težinom suza zidovi vašeg svetišta
počnu rušiti

*

Slažem se, sve je gore i gore
gle, slažu stolice na gomilu
eto što se dogodi kad se čovjek odluči za život
a ne za molitve svojih neprijatelja

*

Zvuk saksofona
podiže raspoloženje
djevojke, u večernjim haljinama,
ulaze i izlaze iz barova
dok rabini sjedaju za moj stol
željni opuštenog i zanimljivog razgovora

*

laktovima se naslanjam
na krov automobila
i ne želim nikad više sjesti za upravljač
ne želim se nikad više
osjećati tako loše
zbog bilo čega
kao što se sada osjećam zbog tebe
nikada to nisam želio
i ne želim se osjećati
ovako kako se osjećam
dok razgovaram s tobom

*

Vidiš to
na njihovim licima
osjećaš to
u njihovim koracima
Rase
se mijenjaju
Straže se
smjenjuju

Od New York Cityja
do San Francisca
Portorika
četvrti Angelino Heights u L. A.-ju
Fundamentalni
Plodovi islama
Heavy metal

Ništa teško
Ništa osobito
Samo glazba
Samo ljudi

Natkrivene kaubojske kočije
poredane ukrug
Od Moskve
do L A.-ja
Ne brinite
za projektile
Samo ih usmjerite
na drugu stranu

Beethoven
i Biblija i Chuck Berry
Shakespeare
i MGM
Zbogom
New York Cityju
Zbogom
Betlehemu

*

Gledao sam
kroz prozor
u ljude i
kako prolaze
ne postavljajući sebi
nikakvo pitanje
ne osjećajući čak
ni čuđenje

*

Sve su trgovine
pune pjesama
Sve su ulice
popločane zlatom
Kad na red dođu
tajne koje trebam otkriti
neću ih reći
prije no što zastare

Iskreno se nadam
da nisi
povjerovala
da samo zato
što si pobjegla od mene
i udala se
meni iza leđa
imaš bilo kakvo pravo
zadržati moj

metar za mjerenje

*

Mora biti da si po tonu
moga glasa shvatila da te više ne volim
Nikada ne bih mogao hiniti taj ton
Nikada ti takvo što ne bih učinio
O svjetlosti moja
prešla si s onu stranu moje ljubavi
i svoje lice okrenula drugima
Nisam bio dovoljno jak za tu kušnju
Okrenuo sam ti leđa
Sada nosim željeznu ogrlicu
i svoj lanac pružam svima drugima
ali nikada se ne pretvaram da su one ti
O svjetlosti moja
između tvojih toplih dlanova
krijepila si moj duh poput upaljene šibice
a ja sam vjerovao da te grijem
O svjetlosti moja
tvoja odsutnost je pouka

*

Zatražio sam račun
odveć dobro se zabavljam
Nekoliko baka
mi namiguje
Mogao bih učiniti nešto što ću požaliti

Bit će nam oproštene
nedolične stvari
koje smo činili jedno drugome
jer u njima
nismo uživali

Otići ćemo sada
otići ćemo
i neće nas biti dugo, jako dugo
stoga se želimo oprostiti
želimo reći laku noć
i zbogom

*

Želim biti u društvu drugih ljudi
budući da sam sve stariji
Želim biti još jedan pijanac
koji je odustao od boce
Želim promatrati usamljene muškarce
koji i dalje izlaze sa ženama
Želim vidjeti vjenčanicu
ukrašenu šljokicama
Ovo je moja noć nad noćima
prošlost je bila tek proba

kako to da noćas izgledaš tako dobro
mislio sam da si odustala
ramena su ti gola
a oči ti svjetlucaju
kako to da noćas izgledaš tako dobro

*

Prava ljubav je ono što se događa između muškarca i žene
koji više nemaju potrebu poznavati jedno drugo
*

Nekoć sam vodio lagodan život i
i živio u centru grada
Ondje su ljudi koje volim
mjesta na koja volim odlaziti
i žene koje poznajem

Konobarica mi se obratila s: gospodine
ali tren poslije je dodala: Leonarde
Draža su mi rubna područja
od centra

*

ostario sam
na stotinu načina
ali srce mi je mlado
i još uvijek zadrhti
kad se spomene ljubav
kad se spomene smrt
zaigra i zadrhti
kao i moj dah
steže se i širi
zajedno s mojim dahom
dok se moj sin ljulja
naprijed-natrag
na ljuljački
potom će jednoga dana
na prstu nositi burmu
izvršavajući sveti zadatak
dok se opet
ne sjedini sa mnom

*

Daleko su ispred mene
pravi pisci
s kojima sam nekoć držao korak
ali trateći vrijeme na žene i luksuz
i oklijevajući oko izbora ispravnog Puta
počeo sam zaostajati
i gubiti sve osim izvorne tjeskobe
Ovo mi je četvrti dan
bez cigareta i kave
dok gledam u Shakyamunija i Sv. Franju
kao nekoć
u Flauberta i Williama Butlera Yeatsa
ali još uvijek me prati onaj ružan osjećaj
da želim promijeniti svijet

*

Ugledao sam te na plesnom podiju
svima si pokazivala
da si preboljela tugu
Sada ti nitko više ne može nauditi

ljubav je jedino dobra
nakon povratka iz rata

ljubav je jedino dobra
nakon što se vratiš iz rata

ja sam rob istine
premda to nisam namjeravao biti

*

Voditi povučen život
tipičan američki brak bez prijatelja
imati pjesmu na top-ljestvicama
kuću u Grčkoj
najbolje droge
poznavati šefa sale
u tri ili četiri dobra restorana
davati donacije
izgladnjeloj djeci (s tv ekrana)
živjeti povučen život uzorne otmjenosti
i humanosti

ja sam vegetarijanac i scijentolog
pokrovitelj najnovije revolucije
vodim povučen život s nekoliko dama
i vrlo ovisnom ženom
ali gdje je taj moj povučeni život
gdje je moje odijelo marke Harris Tweed
i moja postojana egejska preplanulost
gdje je moje mjesto
u Antologiji engleske književnosti
sada imamo tek jedno drugo
i dim suzavca što lebdi u krošnjama

tu smo gdje jesmo – bez ukrasa i mota na obiteljskom grbu
tu smo gdje jesmo – s planovima za izgradnju grada
tu smo gdje jesmo – s ubojicama među nama
koje volimo
o kojima ovisimo
ubojicama kojima nitko od nas ne vjeruje
i kasno je i rano je
kao što svi stručnjaci govore

i svi mi smo amateri
u onome čime se danas bavimo
što li se dogodilo s povučenim životom
kojeg su mi obećali pjesnici i pjevači

Istina, sada vodim povučen život
koliko i gusar s bodežom

*

dopustite mi da mladima poručim:
nisam mudrac, nisam rabin, nisam roshi a ni guru
ja sam Loš Primjer.
a tu je i poruka iskusnim stručnjacima
koji su ocijenili moje životno djelo
kao jeftino, površno, pretenciozno i beznačajno:
ni sami niste svjesni
u kojoj mjeri imate Pravo

među kurvama
neki od nas
žele dobro voditi ljubav
a među takvima
ima i nekolicina
koji to rade besplatno

ja sam kurva
i narkos.
ako su vam neke
od mojih pjesama
učinile životne trenutke podnošljivijima
molim vas, imajte na umu.

*

Prišla si mi
U crnini udovice
Pitao sam te koga oplakuješ
rekla si: Muškarca koji si nekada bio
Muškarca kakav si bio
prije no što sam te zavoljela

Sjećam ga se

Nije li živio
na otoku
na Mediteranu
s božjom željom
da uđe u tamu

 

Vojo Šindolić:

Svi znaju

sjećajući se Leonarda Cohena

Prošle su dvije godine
otkako te nema.
Prerano i
gotovo nepravedno,
umro si u trenutku
kad je Bob Dylan dobio
Nobelovu nagradu za književnost.
Poznavajući te,
vjerujem da ti je ipak bilo stalo do nje,
do Nobelove nagrade,
ali, tebe su puno više mučile
i izjedale drukčije
tuge i gadosti.
Malo prije tebe
umrla je tvoja ljubav
o kojoj si deseteljećima pjevao:
“Now, Suzanne takes your hand
and she leads you to the riverr”
a potom te tvoja tajnica
i menadžerica
opljačkala i razbaštinila
tvog vlastitog truda.
Zauvijek će ostati trag gorčine
u tvojim ustima,
valjda si zato svoj zadnji album
nazvao You Want It Darker
jer ti si tako doista mislio
i u to vjerovao,
iako,
kad je Dylan stvarao
i pjevao protestne pjesme
protiv rata u Vijetnamu,
o nepravednom utamničenju Hurricanea Smitha
i organizirao brojne koncerte
za njegovo oslobađenje
ili o ubojstvu Martina Luthera Kinga,
tebi se,
živeći u Grčkoj na otoku Hydra
živo fućkalo za tuđe patnje
jer ti si cijeloga života
jedino pjevao o svojim ljubavima
i tugama.
Sjećaš li se kad sam te
u blizini Los Angelesa
na planini Baldy
posjetio
u zen-budističkom rinzai samostanu
u koji si se bio sklonio
kao vječiti i umorni student ljubavi,
uzeo si ime Jikan (Tišina) –
sjećaš li se da sam ti rekao:
“Budi hrabar,
tebe i tvoje stihove
ni vrijeme ne može pokoriti”,
ti si mi odgovorio:
“Ali sva zabluda je
u ponavljanju pogreške,
možda je već prekasno”.

7. studenoga 2018.,
na drugu godišnjicu Cohenove smrti

 

Podijeli.

Komentari su suspendovani.