Pjesnički kutak

Ovdje gdje končaju kosti ne konča i pjesma
I zemlja besmrtnošću okićena
Što bje poezija
A sad je uz to dika
I nacija,
Ovdje se ne bije boj junački
Osim ako jezik kukavice
Ne probode žudna svoja plućna krila.
Počuj ima li pobjede
Upisane u knjižnici
Što talasa knjige u stijegove
Vojnički napokon, za stihove
Što marširaju, iz duše isporučeni.

I sretno počivati mogu onkraj
Sumnje sada, nepojmljivi
Izdajnički u toj nepojmljivosti
Kao da žagore preko granica svoje zemlje.
Grobovi vrtlareni su i šapat
Pruža se do živica, i pjesma
O njemu u odredima, i muk
Dokle seže tlo
A ostalo je ljupkost.

A ljupkost?
Smrt je razumije
Lojalna mnogim stijegovima
I tihi je saveznik bilo koje zemlje
Posjednute u svom smrtnom srcu
Besmrtnom poezijom.

Da i ne

Preko kontinenta imaginarnog
Jer ne može biti otkriven
Na ovom posve spoznatom planetu –
Bez drugih natjecatelja,
Avaj, avaj –
Izabrani zvijer je nefaunska,
Bez kobi, bez zbilje,
Osobna njena povijest netaknuta
Usuprot travestije
Neke anatomije.

Ni vidljiva ni nevidljiva,
Maknuta bezdanom noći,
Je li ikad uzletjela s tla
Iz mašte u svjetlo,
U prostranstvu da zamijeni
Svoju neopisivu smrt?

Ah, trenuci trepere unutra i iznutra
I unutra i iznutra stižu i odlaze
Jedan po jedan, nijedan po nijedan,
Koje znamo, koje ne znamo.

Štastva

Milijun malih šta,
Svugdje, sve, uvijek šta,
Čestice Monotona –
Svaka na svom mjestu tri suštastva stvara
I osnovu daju suštom prahu susjednih rubova
Dok misao, koja osipa se, hrupi i nestane,
Cerebracija pothvata nepouzdanih šta.
Svako šta komeša se.
Skupna šta
Njišu se zavojitim odlukama.

Ta šta što ništa ne svršiše prije
Do li jesu, jesu, jesu, jesu,
Šta odlučna zasnivati
I nestajati u maloj gramatici.
Oh, Monotona ne brine
Što god da čine –
Monoton im pomaže –
Monoton će isti ostati uvijek.

Šta ovdje i ondje vrte se u mjestu,
Dok sušta ona sve naglavce okreću
Igre radi,
A neka odbijaju da su išta do
Prosti neutvrđeni kopulativi.

Malo po malo, komešanje tih šta
Po tri, po deset, povremeno milijuni
Vrpolje se u stanju stvari –
Metafizički akrobati,
Gola, netvarna šta –
Unutra k sebi okrenuta
Nakićena izlaze van.
Svako slično šta iste nutrine,
Svako slično šta kićeno na različit način –
Njihova ideja praznika.

Šta nikada ne mogu razjasniti zbivanja.
No Monoton osjeća se različito istim
U svojim različitim djelićima.
Smiješna šta što na sve se šire
Nikada ne znaju, nikad ne mogu reći
U čemu je njihovo zadovoljstvo,
Na što im naliči karneval
Bivajući u, bivajući u, bivajući uvijek u
Odakle nikada ne mogu izaći
Iz svugdje, sve, uvijek u,
Da potječu od Monotona.

Al znam, s jednim šta u meni,
Al znam kakva je njegova krinka,
Budući sama sam jedno,
Gimnastički izum
Što ga šta za vježbu odijeva.

Tako bi trebalo i drveće
A tako i crvi,
I ti također,
I svi drugi predikati,
I svi drugi nadjevi
Maskerade štastva.

Podijeli

Komentari su suspendovani.