Jovana Bojović: Prvog u mjesecu

* pjesme iz novog rukopisa

svete

svete
svete
velikomučenice
VMČA
tako se piše skarćeno
sveta Ekatarina
sveta Teodora
sveta Jefimija
sveta Jelena
sveta Irina
sveta Anastasija
sveta Paraskva
sveta Marija
freske su im u harmu
u koji uđem nekoliko puta godišnje
a da ne znam zašto
nekad ljubim ikone i ulazna vrata
nekad ostavim neki novčić i palim svjeću
onu jeftinu od deset centi
dok im čitam imena mislim na Ginzberga
i govorim u sebi
“…duša je sveta! Koža je sveta! Nos je svet!

Jezikikuraci ruka Ičmarsveti!Sve je sveto!

svisusveti! svuda je sveto!

svaki dan je u vječnosti…”

onda se stidim pred tim ženama

onda se gordim pred tim ženama

te žene meni nisu niko i ništa

ko je meni neko nešto

šta je meni sveto

šta je tebi sveto
šta je tebi sve to

ako nije ništa neće biti dobro

urlik uma ne da u svetinje

urlik uma ne da u sebe

urlik uma ne da da se pustim

urlik srca ne da lijepi stari nihil

možda je samo sveta tišina

i svete samoće

svete

druge žene

moja baba je đedovu ljubavncu jurila kišobranom
na glavnoj ulici prolaznici su vikali udri kurvu
ona je odustala i otišla u tolaet robne kuče progress
tamo je dugo plakala i posle samo popravila šminku
imala sam žoržetnu bluzu ljubičastu znaš kakav žoržet jebem ti
kaže moja baba da joj su joj se udvarali svi prijatelji jedan rek’o
da je najveća seks bomba tadašnje zapadne srbije
pita udvaraju li se tako meni kažem udvaraju valjda
ona kaže ako ako koristi dok si mlada svi su momci tvoji
ona nije nije marila za njih mislila je na snežanu
na poslovni voz broj 511 iz bara za beograd
na vagone u kojima joj druga žena uzima čovjeka
sad mu maže njemački gel na bolna leđa i niko ne pominje snežanu
nekad mu presoli jelo ili naspe vodu sa hlorom
ako se u muzičkoj emisiji pojavi žena sa tim imenom
moja druga baba kaže da je joj se muž nije pojavljivo po deset dana
šumari znaju da se zapiju a valja zanoćiti kad je veliki snijeg
ona ih sve dočeka sa rakijom osmijehom i plavim očima
kažu da imam iste oči kao ona plave i mudre
jednom sam je pitala kako je ona sve to podnijela
msilim rakiju pivo druge žene i komšijske priče
rekla je da se za dobrim konjem prašina diže
rekla je važno je da će kad tad meni doći to je rekla
moja majka je zatrudnjela u dvadeset prvoj
ja sam samo valjda odlučila da dođem ovdje
ona je imala građansko vjenčanje i građanski brak dobar
moji roditelji su pošteni savjesni građani u svakom smislu
ne znam na koga sam ja što ne vjerujem u genetiku
znam da je gadno kad su gore tamni oblaci
a ja imam kišobran u u ruci
tvoja majka

tvoja majka nije prala veš u rijeci
rakiju nije služila gostima u malim čašama
njena majka jeste
nije širila noge kad joj kažu i nosila kamenje
njena baba jeste
nije plakala krišom jednom mjesečno
jednom godišnje ili nikad
tvoja majka je plakala kad hoće koliko hoće
nekad i svakodnevno
jurila je ulicama i cijepala patike po asfaltu
sipali su joj rakiju u čaše i vino su joj sipali
govorili su da je lijepa ona je govorila da odjebu
kad ima samopoozdanja
i kako to mislite lijepa kad nema
na pohvale glupljih je odgovorala hvala mnogo hvala
tvoja majka nije išla krevetom do posla
ali se zabavaljala ako bi neko pomislio da jeste
osmijehom na jeftine provokacije održavala je distancu
tvoja majka nije znala da skuva dobar ručak
kao što su znale njena majka i njena majka i njena majka
nije čak ni cijenilažene koje znaju da skuvaju dobar ručak
tvoja majka je crno bijelo i šareno kuvala u istom loncu
posle jela na kutlaču dok joj se ne smuči
možda bolje da nije možda bi se ti onda rodila
bejb

mamihlapinatapei

evo šta ću ja u međuvremenu mnogo toga ću
ima da se udam onako gadno malograđanski
sa čorbom šniclom bečkom i salatom šopskom
vjeačnanica sa puno čipke i push up za grudi
onako elegantno uz instrumental i plažu neku
u tankoj svilenoj haljini neka bude boja pijeska
bez brusa i vela sa uljem za tamno tijelo
onako na brzinu u opštini i sakou jer žurim
lap top sastanci i fleksibilnost su neodložni
evo šta ću ja u međuvremenu trudna ću biti
fetusima će srce prestati da kuca mnogo ću da krvarim
posle ću da blijedim i živim neutješno nekoliko mjeseci
onda će stvarno biti djece pametne i čudne moje
neću to što sam prvo mislila na balet i kalvir da ih vodim
matematiku ću da ih učim i fiziku i hemiju jednačine
ima da se izražavaju kako treba stručno ozbiljno
NH3 da kažu kad misle na govna amonijak je amonijak
evo šta ću ja mnogo toga ću da napišem u wordu
veliki dio ću da precrtam posle da bacim
nešto od toga ću da objavim jer što da ne objavim
pravu riječi ja neću smisliti a i zašto bih je ja smislila
uradio je to davno narod Ognjene zemlje
yagan autohtoni jezik sa Tiera del Fuego
mamihlapinatapei

M
M
ide na svadbe da sahranjuje sebe
gleda ljude što jedu pršut
čorbu pa pečenje pa tortu
M slabo jede i veoma malo pije
rijetko razgovara i to je uvijek formalno
uredno čestita mladencima
i fotografiše se sa njima
ali kad pjevaju o sreći i ljubavi
i mržnji i sesku kad pjevaju o bilo čemu
M ćuti M ne pjeva M ne podiže ruke
pitaju šta ima novo
kaže sve standardno
sve je dobro
niko ne vidi da je M mrtva
i njeno nosi jedan dobar film
MELANHOLIJA čeka kraj ceremonije
da ih stisne za kravatu I odveže podvezice
a onda će da se odomaći kao Gospođa

ti znaš
ima ljudi po bolnicama
što se hrane na infuziju
piju samo čaj smrde i žute su im face
neki od njih bi da mru neki ne bi ali moraće
ti znaš da u kućama ima nesrećnih žena što plaču
suve su danima i nemaju muževe
možda imaju muževe loše
ti znaš ima gradova što su ih rušili
pa tu žive mladi uništeni od droge
pa tu žive stari uništeni od mladih
pa tu žive djeca koja će sve njih uništiti
ima gradova na koje su bacili bombe
onda ima radijacija ozonske rupe imaju
ti znaš hipokratovu zakletvu
ali ti ne mariš
zadivne ljude
bez zuba
ohole ljude sa protezama
za zube za noge
uništenu djecu što znaju
nikad nikom neće ništa biti
pa ni sebi
ti nemaš ništa što bi ih utješilo
imaš svašta što bih ih spustilo dolje
da dotaknu tlo kome teže
najbolje što možeš je da ćutiš i razumiješ
ti nisi doktor specijalista čovjek si ti

prvog u mjesecu

prvog u mjesecu nestaju očekivanja
poruka od banke ne donosi radost
sitne potrepštine gube se
u krupnom nedostatku
koji se naliva vinom
prvog u mjesecu
( nekad drugom trećem ili četvrtom)
naše malograđanske plate
provociraju crvene feng shui novčanike i otekle šake
zarobljene između uzimanja i davanja
prvog u mjesecu
proteklih trideset dana dobija smisao
koji je nemoguće sačuvati narednih trideset dana
muke u dnevnim sobama kuhinjama i hodnicima
što postaju naš dugosanjani dobrovoljni zatvor
iz kog izlazimo kad vidimo kupiš dva treći dobiješ gratis
sve za 9.99 ili sve za 9999.999999 ogrebi popuste
zatvor izvan kog navlačimo majice
FEMMINE FMINISM I M A MAN STRONG MASCULINE
CELIN DION MADONA FUCK MONDAY
BE YOURSELS AC-DC RAMONES
SEVEN UP LOVE MYSELF MUSIC FOREVER JUSTIN BIBER
prvog u mjesecu se sjećamo plačemo i brojimo
kompromise koji su nas lukavo nasukali
na datume i brojke

drugo stanje

mislm o ljudma kao o ne korišćenju kondoma
mislim o ljudima kao o izostanku krvi
mislim o ljudima kao o posljedici
mislim o precijenjenosti odnosa
otac sin majka ćerka i varijacijama na temu
mislim o svoj toj literaturi što na tome počiva
dramskoj pogotovo
mislim da je mnogo truda utrošeno bespotrebno
da bi se objasnile stvari vrlo obične
kao biologija kao hemijska jedinjenja
ribonukleinska kisjelina nije psihološki pojam
mislim o naprezanju umova da se shvati
porijeklo okruženje genetika
mislim koliko je mizerna potreba za pisanjem
a tek za čitanjem takvih stvari
mislim vjerovatno griješim

loša godina

doručkujem strahove svojih roditelja
deset mjeseci
ručam ćutanje svojih prijatelja
i poštovanje nepoznatih neprijatelja
ja sa njima ne pričam ja ni sa kim ne pričam
a da je to priča što me može spasiti
znam šta bi moglo neće mi biti
znam ko bi mogao neće mi biti
izlažem se svjetlosti više nego što treba
precjenjujem zaštitini faktor
u gradu koji mene nije zaštitio
u gradu koji mene hvali a da ne zna zašto
čujem aplauz bojim se neću čuti sebe
za užinu uzimam porciju trulih sjećanja
na ljubav koja nikad nije postojala
ne večeram da mi se ne smuči u snu
loša je godina kad izbjegavam suštinu

gdje sam

ja sam u vazdušnoj plastičnoj lopti
na površini tamne vode i to traje dugo
petnaestogodišnji dječak mi otvora balon
dugo bulji u moje noge to mi ne znači mnogo
posle se neće vratiti možda je zaboravio
juri djevojčice ili je otišao kući
znam nekog ko bi me pustio da plutam
znam nekog ko bi nožem probušio loptu
znam nekog ko bi mi isto buljio u noge
znam nekog ko ne bi ništa iako želi sve
i znam nekog ko takođe živi u balonu
ne možemo da se dotaknemo
ja sam u vazdušnoj plastičnoj lopti
ona je odavno moje prirodno stanište
imam škrge mogu u duboku vodu lako
imam ja i padobran mogu gore u nebo
samo se bojim suve zemlje tamo neću
ja sam u vazdušnoj plastičnoj lopti
tu ću po svoj prilici i ostati

Biografija

Jovana Bojović rođena je 1989. godine u Podgorici. Diplomirala je dramaturgiju na FDU Cetinje, a master akademske studije završila na FDU, Beograd.
Scenarista je devet epizoda prve istorijske TV serije u Crnoj Gori „Božićni ustanak“ (RTCG, 2017).
Dramom „Otvoren kraj“ (2015), pobjeđuje na konkursu „Skroz nova drama“, koji raspisuje Crnogorsko narodno pozorište. Na osnovu drame „Slobodno vrijeme ili tamno je svijetlo“ Jovane Bojović (adaptacija drame „Il tempo libero“, Gian Maria Cerva) urađen je performans u režiji Diega di Bree u Kraljevskom pozorištu Zetski dom, kao i na festivalu Quartieri dell’Arte u Viterbu (Italija). „Slobodno vrijeme ili tamno je svijetlo“, Jovane Bojović izvedeno je u Nacionalnoj akademiji umjetnosti u Norveškoj (Oslo), u režiji Hermana Bernhofta. „Ukroćena goropad“ Viljema Šekspira u adaptaciji Jovane Bojović i režiji Zorana Rakočevića premijerno je izvedena 2017. godine na festivalu “Budva grad teatar”. Dramom „Mirovna misija“ (2011), Jovana Bojović pobjeđuje na međunarodnom konkursu Kazališnog epicentra–Zagreb i pozorišta Company of Angels iz Londona. Istoimena drama izvedena je 2018. godine u produkciji Bjelopoljskog pozorišta. Na konkursu „Ratkovićeve večeri poezije“ osvaja prvu nagradu za knjigu poezije „S glavom u torbi“. Istoimena knjiga ulazi u širi izbor za nagradu Biljana Jovanović (2017).
Asistent je na predmetu Filmski i televizijski scenario na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju.

Podijeli

Komentari su suspendovani.