José F. A. Oliver: Pogled na Vltavu ili “iveri zbilje” prvih časova

Sa nemačkog prepevala Verica Tričković

dah

                                                                                        razmenismo gole

                                                                                       duše –

                                                                                                                                                                                                                                                pa ipak kažeš

                                                                                    „Tvoje indijanske kose …“

                                                                        Friderike Majreker

pogled na Vltavu

ili „iveri zbilje“[1] prvih časova

(Masarykovo nábŕeži 16)

na prazan mi radni sto sazvane

zaostavštine / 1 i:stok

idila s razglednice & bez adrese 1 grad-

skog-plana-starenje / nema kamen:ova

koji u- i o

crtani ili kafka-

rana sami sebi

bili.

Citiram: „Kad bi

kamenove ove neko

pustio da razglase, šta ga

prećutkuje …“[2]  / umesto

toga kuša 1 kafka

telo (Corpus K.)

na nogama in-

sekta / 1 čoko

ladni pozdrav iz Praga. „Ne plašiti se

paukova!“ [3]

zapisa neko u julu

2012 & da bi

dažd

od svih gostiju najnesavitljiviji

krivoprozorio. Ovde

je krivo

bičevana i svaka slovo-

oluja: 1 DUENDE[4] da je

1 imenski zahvat / 1 samo-nazivanje

umetnosti jezičke

naslade & bez

brižnosti i

moć-ovaploćene struje

& da

  1. jula 20

13 Kafka, F. (prozaično)

130 godina star

& mlad

bi

bio / on ne

kuca / ne nalazi

se & nema razgovora

o ovim & svakojakim & i takvim

životinjama / ta

tra

žnja za tragom / putanje iverci

preputovani / pre

inačeni. Ona

(sahat)kula

pra-

časovničarskog grada o:staje mi

uskraćena kao

desde las torres de Cór

doba[5] / šta je

KIŠO-

BRAN-KONCERT, Izabela F.[6] ? & šta

ako mi se

legendarna pekareva kći

ipak još

noć &

na 1 obed

pojavi u heksa-

edru & pločniku? / Šta

ako i ja 1 čeznuća

pesmu sebi srce-

žudnočujah

za nečim sam-

ozgotovljenim od hleba

& majka &

(17. jula 2017 bi, na

primer)

re-

volucija izbila. Leto-

ustanačko proleće (ranije  1 Pražské

Jaro) & ako bi to 1 pobuna bila

usplahiranih VL

TAVE LABUDOVA? / Šta

ako bih se ovde u tuđ

OJ nutrini rastvorio &

svakolikom protimljenju / kao

u just-off-time &

put zapadnjačkog jezika

kao sopstven datum sebe sen

tencirao? Na smrt

& ja

na vešala

bih osuđen bio? & šta

ako bi i meni

uspelo kradljivicu

šećera[7] da pridokradem &

da dokažem 1 slatko

pamćenje & koja & koji

& koje sebi

u teško-

oblačju nom

adski & naduto

1 konjskog stomaka

raspad bi bilo? Ili sve za:jedno Vaclav

(Sveti) pre

živajuć oko mene bi nosio

  • bezglavu &

sunovrato/glavačke

viseću

ISTORIJU

ako istorije

bajke / fikcijske su skice & ja

sav rame ziratne

zemlje marama & seljački (barok)

1 prstenovanje 1 svadba

(námluvy – i svatba-dakle)

1 zaslepljujuće delo sevaše

od rest

auracija

(pro pisan gulden)

na fasadama ona tihost, koja

utišana do vajne tišine

nejednako tobož jednakih

važenja slikovano govorila? & šta

ako se odjednom izmrvi

predstava o vremenu & zaždenju? koja

naduvena turs-

gvozdena krunskom kupnjom

krunisana

& zatim (u TAKO-PREZENTU)

još ta TVRĐAVA

meni naspramnovisoka &

neuzvišena je

m:oja defenestra

cija stihova

u ne

iz:mer

je merje pisanja / pi:sa

nja//

i dalje pisanja. O

stao bi samo

izdimljen dah / možda

mnogokrata

žudnja muža (K.?) &

jednog-jutra-želja

ovde svakojaka indijanska

da p:ostanem iluzija bez

mamuza / bez

uzda / bez

svih konjskih glava / konjskih

vratova / ipak

sa samo-pro:matranjem čitam

u Pragu

se negda i

na pivo[8] išlo. Ili

se „Našto

će Ti to?“[9]

bezmalo detinje govorilo… tako jezika

mimo & uprkos

sa:danjem / znam: To je

ljubav

sama

koja stihove stvara &

1 pesmu

& nevolju

Za Libuše i Tilmana

povodom njihovog slavlja na godišnjici njihove ljubavi,

8. aprila 2017 u blizini Praga.

ali odsutni svetski ujed reči

& grumenonog dan/ stvari badavišu, bezuvetno

: povoljnost bogate prošlosti ka

što 1 bure samotoka 1 korpa od vrbovog pruća 1 kiepenheiner bez Heinera

& kišna kap Brehta u žedno-slikoj-misli tvoja prisutnost zove se apsens

& nosi letnju haljinu boje su mutne ko tuđe

jedino platno izgleda lagano šta da pišem?

volim Te & Ti mi nedostaješ? Kog

bi dosegli ti redci? Tvoja je

ćutnja koja me kinji

(da l‘je boleti takođe glagol Brodskog i dolazi od bolnik? Ponekad se za tren nešto prelomi na pola u slučaj-rovini očekivati krepku čašu vina na primer

ili strah otelovljen maskama

(nosih te maske jednom na ulicama Kaira i mlađi još na jugu Lime)

ili laž što se ukrašava da se krevelji znam međutim strah straha

& znam po svaku cenu poljubaca časovnici ne ljube

ni onda kada stanu                                          : ko ljubi je mrtav

zato kišne kapi, preslaba si kao slika samo uteha reci

bez da bi ona

dejstveno ljudski znala more je da guta puku požudu

ništa više

šta sam hteo upravo da kažem? Ah da…

¿Porqué me desenterraste de la mar?

na Ini &

utvrđenje bez snega / u maju

i zavičaj budi

ruka na šlemu

pre vršnog usijanja. Nutri  se

kamo & amo & amo &

iza svetla vođena

 

dorimuje se neizbežnost

& slikuje smrt i smrt

 

 

 

José F.A. Oliver

andaluzijskog porekla, rođen 1961 u Hauzahu (Švarcvald /Nemačka), gde kao slobodan pisac živi. Nagrađen, između ostalog, nagradom  Adelbert-von-Chamisso (1997), nagradom za Kulturu savezne pokrajine Baden-Württemberg (2007) i nagradu za poeziju grada Bazela  (2015).

 

Publikacije (izbor Nemačka): Fahrtenschreiber“. Pesme. Suhrkamp. Frankfurt a.M. 2010; „Fremdenzimmer“. Eseji. weissbooks.w. Frankfurt a.M 2015; „sorpresa, unverhofft“ – Lorka, 13 upisa. hochroth. Berlin 2015; „21 Gedichte aus Istanbul, 4 Briefe und 10 Fotow:orte. Matthes & Seitz, Berlin 2016 i und „wundgewähr“ 2018.U SAD: „sandscript“, Selected Poetry 1987 – 2018, White Pine Press. Buffalo, New York 2018. José Oliver je kurator Literaturnog festivala Hausacher LeseLenz (www.leselenz.com). www.oliverjose.com


[1]  Klaus Wagenbah, jedan od prvih istraživača Kafkinih tragova u Pragu. „Iveri zbilje“ je ono što je zaista našao od  navodno stvarno biografskog.

[2]  Prva tri stiha iz pesme Paula Celana „Kod Brankuzija, udvoje“ iz njegove zbirke „Prinuda svetlosti“

[3]  Upis Vee Kajzer (Vea Kaiser) u Knjigu stipendista u kući gostiju Književnog doma Prag  autora nemačkog govornog područja.

[4]  Duende – skoro neprevodiva „Lorka-Reč“: Poetski duh, koji , sve prožimajući, nosi tajne stvaranja u sebi.  Za više detalja citira Lorka u „Juego y teoría del Duende“ Getea: „Poder misterioso que todos sienten y que ningún filósofo explica.“

[5]  Ovde: prelomljen stih iz „Konjanikova pesma“ Federika Garsije Lorka.

[6]  Isabella Feimer je bila stipendista  Književnog doma Prag autora nemačkog govornog područja.

[7]  I ja sam kradljivac šećera i često ponesem kući kesice s šećerom kao oslonac sećanju i materijal za kolaž

[8] Citirano po jednoj glosi (?) u  Deutsche Zeitung Bohemia  od 14.10.1917

[9] na istom mestu

Podijeli.

Komentari su suspendovani.