Knjiga Pijanisti i muzička misao autorke Kosane Radojević,[1] publikovana je, od strane Muzičkog centra Crne Gore i Sekretarijata za kulturu i sport Glavnog grada Podgorica, u julu 2018. godine.
Promatrajući studiju s muzikološkog aspekta nameće se nekoliko različitih diskursa. S tim u vezi:
- Nužno je pozicionirati ovu publikaciju u našem muzičkom izdavaštvu
- Osvrnuti se na oblikovanje teme kojom se autorka bavi
- Sagledati metodološke postupke, tehničke aspekte, i konačno – na kraju, ali ne posljednje u hronologiji, zastati nad pitanjima koja nam otvara svako novo naučno djelo.
Muzički centar Crne Gore do sada je publikovao petnaest izdanja – u pitanju su muzikološke i etnomuzikološke studije, među kojima se ističu: etnomuzikološki zbornik Miodraga A. Vasiljivevića,[2] muzikološka studija Muzika i umetnost akademika Dejana Despića,[3] monografija o prvih deset godina postojanja Crnogorskog simfonijskog orkestra[4] i mnoge druge. Pijanisti i muzička misao predstavlja šesnaesto izdanje – zahvaljujući diskursu koji za cilj ima uporedne analize različitih izvođačkih praksi i pijanističkih škola moglo bi se, u okviru izdavaštva Muzičkog centra Crne Gore, promatrati kao četvrto koje se bavi pitanjima savremenog pijanizma. Ovom temom do sada su se bavili u svojim knjigama profesori Dragoljub Šobajić[5] i Jelena Martinović-Bogojević[6] tragajući za odgovorima na pitanja o principima pijanizma u opusu jednog od najznačajnijih mađarskih kompozitora Bele Bartoka. Pored ova dva izdanja iz 2011. godine, prof. Aleksandar Serdar napisao je knjigu Razvoj pijanističke tehnike[7] – didaktičku studiju kojom se usmjeravaju mladi pijanisti uz širok spektar vježbi za prevazilaženje tehničkih problema. Konačno, knjiga Pijanisti i muzička misao referira na preplitanje muzike (s akcentom na interpretativne pojedinosti, ali i značajne biografske podatke interpretatora), filozofije, estetike. Pregledno i sistematično postavljena diskusija oblikovana je interdisciplinarno – utemeljena na teorijskim platformama istaknutih filozofa, teoretičara umjetnosti i muzikologa među kojima se izdvajaju iskazi: Imanuela Kanta (Kritika moće suđenja), Eduarda Hanslika (O muzički lepom), Huga Rajmana (Analiza Bahovog DTK iz 1893. godine), Čarlsa Rozena i dr. autora.
U metodološkom pogledu autorka je temu postavila pružajući uvid u komparativne analize četrnaest umjetnika, među kojima su: ukrajinsko-američki pijanista i kompozitor Vladimir Horović (1093-1989), ruski pijanista Svjatoslav Rihter (1914-1997), ruski pijanista i dirigent Vladimir Aškenazi (1937), Ivo Pogorelić (1958), argentinska pijanistkinja Marta Argerič (1941. godina).
Sagledavajući, komparativnim pristupom, interpretacije pijanista, Kosana Radojević u prolegomeni daje obrazloženje „da je kod izbora pijanista vodilo više kriterijuma od kojih su najvažniji bili: poetska snaga interpretacije, osobeni elementi pogodni za upoređivanje sa izvođenjima drugih, ali i kritikom potvrđen značaj izvođača koji imaju izgrađen prepoznatljiv stil“.[8] Autorka diferentne načine interpretacije, stilova i tumačenja sprovodi kroz sedam kompozicija. Odabrane kompozicije su hronološki analizirane pa se u tom smislu prvo razmatraju dvije /različite/ interpretacije istog djela iz perioda: baroka (J. S. Bah – Preludijum i fuga broj 16 iz prve sveske DTK), klasicizma ( V. A. Mocart – Sonata br. 3 u B-duru, L. v Betovena – Sonata br. 8, c-mol Patetična), romantizma (R. Šumana – Etide op. 13, Šopenovog Preludijuma op. 28, Barkarole op. 60, Bramsovog Intermeca op. 118, br. 6).
Promatrajući tehničke aspekte ove studije treba istaći da je riječ o publikaciji koncipiranoj u četrnaest poglavlja, koja obuhvata sto pedeset pet strana opremljenih adekvatnim referentnim aparatom, kao i ilustrativnim primjerima koji se mogu podijeliti u dvije grupe:
- Ilustracije portreta pijanista čije interpretacije autorka analizira u svom istraživačkom radu
- Notni primjeri iz odabranih kompozicija.
Pored navedenog, kao i svaka naučna studija i ova je utemeljena na literaturi koja broji 70 bibliografskih jedinica, i takođe sadrži webografiju, sažetak na engleskom jeziku, indeks imena, i sadržaj na kraju.
U knjizi Pijanisti i muzička misao autorka pokreće brojna pitanja, od kojih se promišljenim i sistematičnim pristupom obrade posebno ističu:
– Pitanje granica do kojih pijanisti mogu kreativno da čitaju notni tekst i da traže sopstveni stil, a da pri tom svojim tumačenjem, ne naruše autentičnosti kompozitorovog izraza i poetike….
– Pitanje prostora koje interpretator može imati da bi individualno tumačio određeno djelo, odnosno do kojih granica smije da ide u tumačenju notnog zapisa koji je putokaz i uputstvo za izvođenje i u kome su oznake za dinamiku i tempo aproksimativne i simbolične.
– Pitanje repodukcije, odnosno stvaranja ili re-kreiranja kompozicije svakom novom interpretacijom.
Pružajući dovoljno prostora za nova tumačenja i nadgradnju postojećih zaključaka do kojih je u knjizi Pijanisti i muzička misao došla – svojim sistematičnim pristupom upotpunjenim i praktičnim pijanističkim vještinama, knjiga Kosane Radojević predstavlja značajan doprinos muzičkoj literaturi.
Podgorica, 31. 8. 2018.
[1] Kosana Radojević, Pijanisti i muzička misao, Podgorica, Muzički centar Crne Gore, Sekretarijat za kulturu i sport Glavnog grada Podgorica,
[2] Miodrag A. Vasiljević, Zbornik narodnih pjesama po pjevanju H. Šahinpašića, Podgorica, Muzički centar Crne Gore, 2016.
[3] Dejan Despić, Muzička umjetnost, Podgorica, Muzički centar Crne Gore, 2013.
[4] Žarko Mirković, Jelena Jovanović-Nikolić, Crnogorski simfonijski orkestar, Prva decenija 2007–2017/Montenegrin Symphony Orchestra, The First Decade 2007–2017 , Podgorica, Muzički centar Crne Gore, 2017.
[5] Dragoljub Šobajić, Bela Bartok – kompozitor i pijanista, Podgorica, Muzički centar Crne Gore, 2011.
[6] Jelena Martinović-Bogojević, Bartokov Mikrokosmos kao klavirski metod, Podgorica, Muzički centar Crne Gore, 2011.
[7] Aleksandar Serdar, Razvoj pijanističke tehnike, Podgorica, Muzički centar Crne Gore, 2012.
[8] Pijanisti i muzička misao, op. cit. 7-16.