Ivan Vazov: Oslobođenje

Prevod na crnogorski: Lena Ruth Stefanović

Zemljo crnogorska,
Cijenim te,
Zemljo siromašna, brdska,
Zemljo ratnička,
Čestitam ti!

Pozdravljam tvoje
Ogoljene visine,
Tvoje šume i klance
I u njima junake
Koje ti rađaš

Siromašna si, jalova,
Ožalošćena čak,
Na prvi pogled
Divlja, neprohodna
Ali si slobodna
Slobodna zemlja u ovome svijetu.

U tebi se ne oglašavaju bezbrojna stada

Ruže ne cvjetaju
Ne zri grožđe
Po brdima tvojim

Zlatom protkanom svilom
Ti nijesi prekrivena
Poput moje otadžbine
Ti nijesi vrt
Ispunjen cvijećem
Ne krasi te ništa
Ovdje cvjeta samo
Lovorika na stijenju
Tek toliko
Da đevojke
Vjenčiće sebi ispletu

II

Gradovima bogatim
Ti ne vladaš
Niti spomenicima zlaćenim
Mermernim palatama
Ne dičiš se.
Ali svaki planinski vrh,
Svaki klanac i svaki stijena
Ukazuju na broj
Velikih bitaka i slavnih djela.

Tebe ne ukalja
Ni tiranin, ni rob.
Neprijatelj u tebe ne uđe,
A pokuša li –
Ti postade mu grob.
Osmanlija drhti
Od užasa, sramote
Kolčevima te odmjerava
Dok se vječno prsi.
Sniježni Durmitor

III

Nikad neću otići
U rodni kraj
Slavnog Pelide
Gdje Leonidov počiva prah
Da glasom tihim i žalosnim
Kazujem
O životima našim mučeničkim
O ustanku našem skrbnom

O muci našoj prevelikoj
Jer ako se začuje moj glas
I iz groba ustane
Sa svojim barjakom
Neki razljućeni junak
I kao da me prostrijeli pogledom srditim
I glasnom rečju
Prijeteći me upita:
“A vas koliko je bilo?”

IV

Ali ti, siromašna zemljo
Na ovakvo pitanje
Nećeš poblijeđeti
Odgovor ćeš vrijedan dati,
Ponosan i sasvim prost.
Ti možeš pokazati
Tvoj narod nag
Bez stida, bez mržnje
Ti možeš reći
Mi imamo “Vučji do!”
Dvadeset Termopilskih bitaka
Ja imam sve do danas!
I onda pred tvojom moći
Postidjeli bi se
I Ahil i Sparta!

V

Život ti je žalostan
Lik ti je surov
Gorak ti je zalogaj!
No ti, narode mali,
Narod si veliki!

Biografija

Ivan Vazov, patrijarh bugarske književnosti
(1850-1921)

Nazvan je Patrijarhom bugarske književnosti. Rođen u vrijeme promjena. Po rječima samog pjesnika, bio je živa istorija “bezbrojnih balkanskih nesreća i potresa”. Njegovo djelo svjedoči o dvijema istorijiskim epohama i kolosalnim promjenama u bugarskom društvu – nacionalnom preporodu i formiranju nezavisne Bugarske.
Bugarski nacionalni preporod je razdoblje za koje se uvreženo smatra da je počelo knjigom „Slavenobugarska povijest koju je 1762. godine napisao Pajsije Hilandarski, bugarski monah na brdu Atos. Završeno je oslobođenjem Bugarske 1878., nakon Rusko-turskog rata 1877-1878.
Vazov je počeo da piše krajem 1860-tih godina. U to vrijeme, živio je u emigraciji u Rumuniji. Upravo u Rumuniji se srio sa Hristom Botevim, pjesnikom i idejnim vođom bugarskog revolucionarnog pokreta.
Nadahnut idejama i djelom Boteva i njegovog okruženja, Vazov piše svoju prvu zbirku pjesama “Praporac i gusla” (objavljenu 1876.), nakon čega slijedi “Tuga Bugarske” (1877.) Njegovi stihovi odražavaju težak život bugarskog naroda i slave podvige hajduka , vojvoda i borbe protiv osvajača.
Jedno vrijeme živio je u Odesi, a po povratku u Bugarsku radio je u državnoj službi . Nosilac je najviše počasne titule Bugarske akademije nauka.
Svoj demokratski i humanistički socijalno-politički ideal Vazov je opisao u liku Stranskog, protagonistu romana “Nova zemlja” (1903). To je zaključni dio epske triologije u koju ulazi i njegovo najpoznatije i najprevođenije djelo, roman “Pod igom” (1889).
Upravo ovim romanom, napisanim u Odesi u periodu 1887-1889g., Vazov je stekao svjetsku slavu. Roman “Pod igom” preveden je na više od trideset jezika.
“Pod igom” je prvi relistički roman u bugarskoj književnosti. Posvećen je Aprilskom ustanku 1876.g., koji je imao odlučujuću ulogu u razvoju bugarske nacije.
Vazov se takođe smatra jednim od utemeljitelja nacionalnog književnog jezika.
Posebno je zanimljiva činjenica da je Vazov, bez obzira na svoje političke aktivnosti, bio prvi profesionalni pisac u savremenoj Bugarskoj. Tokom nacionalnog preporoda, pisanje nikada nije bilo smatrano “pravim” poslom, već je prije bilo poput dodatne aktivnosti, koja je pratila piščevu političku borbu. Tako na primer, Hristo Botev, koji je smatran najvećim pjesnikom bugarskog jezika, ostavio nam je samo 26 pjesama. Nasuprot Botevu, Vazov se deklarisao prvenstveno kao pisac.
Vazov je prijateljevao sa dr Franom Gundrumom Oriovčaninom, hrvatskim piscem i prevodiocem. On je bio je ljekar u Bugarskoj, koja je ugrađena u njegovo stvaralaštvo. Dr Gundrum Oriovčanin je djelo bugarskog velikana preveo na hrvatski, a roman Pod igom (u prevodu G.-O.: “Pod jarmom”) objavljen je u Križevcima 1898. godine.
Poemu “Oslobođenje“ Ivan Vazov posvetio je Crnoj Gori.

Bibliografija:

1. The war in the East. An illustrated history of the conflict between Russia and Turkey with a review of the Eastern question; Schem, A. J. [Alexander Jacob]
2. Encyclopedia Britannica, Ivan Vazov, Bulgarian author
3. Литературная энциклопедия [1929—1939], korišteni tekst Kara-Ivanova nalazi se u javnom domenu
4. Intense literature 3, Ivan Vazov, Radio Bulgaria [http://bnr.bg/en/post/100217199/intense-literature-ivan-vazov-the-one-man-show]
5. Илия Тодев, Към друго минало или пренебрегвани аспекти на българското национално Възраждане, ИК „ДБ Мария“: 2001
6. Jezik sveti mojih djedova: hrvatsko-bugarske usporednice [http://www.culturenet.hr/UserDocsImages/matea%20att/bugari%20katalog%20izlozbe.pdf]

Podijeli

Komentari su suspendovani.