Ivan Domančić: Postapokalipsa

 

ČOVJEK OD SOLI

Galebovi nad plavom pustinjom
Jedra od vjetrova
Morski čavli na kabanici
Ispucana koža zbog mjeseca
Tijelo umorno pod drveno palubom
Mreže isprepletene u tragovima kose
Spokojne oči na pučini
susreću zoru
Odjednom topovi razoriše masivna zvona
Izgubljen u vlastitoj kući ne pronalazim zatvore
Zalogaj ribama, valovima
Kormilo ne puštam.
Usprkos apsurdu struje
punom snagom plovim kroz crne kanjone.
Ne prstajem disati
Ne prestajem moliti
Ka suncu
Ka kopnu

BEZ INSPIRACIJE

Goli list papira mi pokazuje srednji prst
dok ja čitam članke
u nekom ženskom časopisu.

KONKVISTADORI

Svi smo blagoslovljeni pojedinim darovima
ali samo kratkoročno.
Obrisi organa stenju umirući
Kukavičje gnjezdo u centru za lucidnost
Kavezi puni poluživih luđak.
Godišnja doba ne postoje.
Suicid u hladnom tanjuru juhe
Belzebubovo pokajanje nad površinom
Manifestacija netrpeljive ličnosti
Čupamo kosu jer braće više nemamo.
Ponekad ni imena ne možemo memorirati
otimačima koji jedini imaju antitijela.
Potpisujemo svi prazne stranice,
licemjerna obećanja i bolje sutra.
Utrpat će nas sve na isti odjel
te samo pustiti plin.

POSTAPOKALIPSA

(Ništa ne nastaje
Ništa se ne mijenja)
Zraka više nemamo
Ne dišemo
Maskama skrivamo lice
Jedemo govna „Jedinstvu“ iz ruku
Voda je mokrača u našim ustima
Kroz pustinju izgubljenih duša teturamo
Katrana je previše
Neizdrživo
Bježimo van iz ovog delirija
Ne puštaj mi ruku
Nemoj me izgubiti jer vjetar je sve jači
Progutat će te samu.
Ni sam neznam što nas sve čeka na putu u sutra.
Deformirani ljudi psi
Žene zmije, djeca žohari.
Ni sunca više nema
Bolest u potocima čeka
Žedni smo
Bljesak nas je osušio
Teško je početi iznova ali smo pozitivni.
Budućnost je došla i otišla
a gdje smo bili.

SUTON

Dobro jutro grbavi kurče
Glava prazna po običaju
Mrvice na stolu iz nekih boljih dana
Zgužvano lice iz perilice
Voli bih vidjeti kako se jutrom budiš
iza pune pepeljare
u bunkeru alkohola
pod poplunom.
Ali zato sigurno dobro spavaš.
Reci mi kako se osječaš dok plutaš mislima
Reci mi.
Ni dodire ti ne čuvam kao onda
Postao sam čuvar nečeg jačeg
Samoistraživanjem sam riješio problem egzistencije
Sada ja pratim sunce.
Suton je opet onako moj
Sjedim na kraju mola
Pratim brodove na postelji od soli
i pokušavam živjeti.

Podijeli

Komentari su suspendovani.