Frank O’Hara: Pjesme za ručak
Priredio i s engleskog preveo Damir Šodan
GLAZBA
Predahnem li načas kod Konjanika
zastajući da kupim sendvič s kobasicom u Mayflower Shoppe-u,
učinit će mi se da anđeo tjera konja pravo u Bergdorf’s
dok ja tamo stojim gol poput stolnjaka, napetih živaca.
S ratnom paranojom i ugaslim zvijezdama.
Na dlanu držim tek 35¢ – kako li je besmisleno jesti!
dok se bale vode slijevaju na lavore od lišća,
kao čekići staklenog koncertnog klavira. Ako ti se čini
da usne su mi od lavande pod tom krošnjom svijeta,
onda moram pritegnuti remen.
Poput zahuktale lokomotive, sezona
nespokoja i jasnoće
otvara moja vrata u zimske večeri
gdje snijeg pada po novinskim stupcima.
Stog u maramicu me utisni kao suzu – u maglenoj jeseni
ranopopodnevnu trubu!
I dok se po Park Aveniji dižu golema božićna drvca,
ja motrim svoje himere kako šeću s odjevenim
psima, s umjerenom svrhom, sve dok ne zaiskre svi ti šareni lampioni!
Ali samo da više nema tih fontana i kiše,
i neka radnje rade do kasno u noć.
1953.
ZA ROĐENDAN RAHMANJINOVA
Žurno! još ova pjesma
prije nego skrenem. O Rahmanjinove!
Onset, Massachussetts! Da l’ to smokvin biskvit
zapuhuje trubu? Gromka okna
pakla, hoće li se vaše cijevi ikad
rasuti u prah? O moja palačo od naranči,
svaštarnico, spajalice, umbro, bazalte!
I opet sam ono jadno dijete, onaj pipkav
pizzicato. U džepu mi šljokice,
jo-jo, tesarska olovka, ametist,
hipopotamus, predizborno dugme,
a ta soba, zar je puna dima? I to sranjce
što pluta na juhi, nek’ sagori! Znači, vraća se!
Nikad nećeš na duševni čistac.
1953.
PUTEM DO SAN REMA
Crna puzavica vije se ka nebu,
Mjesec reži kroz zrikava okna,
stambene se zgrade gube u gluhom purpuru
Slijepi miš uz siktaj ka sjeveru brza
Do rešetke vode opasne stube
i najednom podnošljiva je jara
Razroko se pseto češe o podrtu krpu betona
Sakat klati batrljkom prednje desne noge u obliku slova “V”
al’ ni traga šapa na uličnoj koži tek neka žena što mu laska
Musava je, pretpotopna
i zvižduka u svojoj prljavoj nadi
da će kiša pljusnuti večeras
Šestom avenijom autobus se kotrlja
pun pretile rulje što kašlju k’o u kinu
i pod iskravim svjetlom jedno drugom zoblju prhut
Mjesec skriva se za oblak
bolan od uličnog svjetla
i tvog pogleda – o srce moje!
I taj čin ljubavni tek brzi je bizon podzemne
što grabi niz ekspresnu prugu kroz slavoluke slijepljenog papira
dok se jedan vojnik trijezni i sitnišem kljuka stroj za kikiriki
i ostala čeljad ostaju u noći
k’o daleka usta što pazuha prašna pasu
s nosnicama punim suza
Hi-fi odmara u kutiji ruka je na prozorskom oknu
toj slatkoj utihnini, violinske žice zapliću se u mladićevu kosu
Sjajne crne oči mrlje svoje znatiželje odapinju daleko
Jest blesav si što tu pušiš
je barovi su za zečeve
što voljeli bi nadživjeti ljude.
1954.
KORAK OD NJIH
Sat je pauze za ručak, pa krećem
u šetnju probijajući se kroz taksije boje
vreve. Pravo dolje niz pločnik
gdje radnici svoja sjajna i prljava torza
filuju sendvičima i Coca-Colom, pod žutim šljemovima
što ih – pretpostavljam – štite od otpalih
cigli. Zatim avenijom gdje suknje
plešu iznad potpetica dignute vjetrom
kroz rešetke otpadnih kanala. Sunce je vrelo,
ali taksiji kovitlaju zrak. Gledam neke ručne
satove na sniženju dok se u piljevini
valjaju mačke.
Potom dalje
do Times Squarea, gdje dim suklja iz reklame
nad mojom glavom, a gore u visini teče neki
slap. Jedan crnac stoji na vratima
s čačkalicom u zubima i lijeno mjerka
plavokosu zboristicu koja mu uzvraća pogled: on
se na to smiješi i trlja bradu. I najednom odasvud
se prolamaju sirene: četvrtak je, 12:40!
Dnevni neon velika je radost,
napisao bi Edwin Denby, baš kao žarulje
što gore u pol bijela dana.
Zastajem na cheeseburger u zalogajnici JULIET’S
CORNER. Giulietta Masina, supruga
Federica Fellinija, è bell’ attrice!
I čokolada se topi. Dama s lisicom
po ovakvom danu trpa svoju pudlicu
u taksi.
Nekoliko Portorikanaca je na aveniji
danas, što utopljuje i uljepšava prizor. Dakle, najprije je
Bunny umrla, zatim John Latouche,
i za njim Jackson Pollock. Ali zar ih je i crna zemlja
tako puna kao što ih život bješe pun?
Poslije jela čovjek šeta
pored golišavih časopisa
i plakata za KORIDU
i Mahnattan Storage Warehousea,
koji će uskoro sravniti sa zemljom. Mislio sam
da su tamo postavili Izložbu u oružnici.
Sad čaša soka od papaje
i nazad na šljaku. Sa srcem u džepu:
knjigom pjesama Pierrea Reverdyja.
1956.
DAN KAD JE UMRLA LADY DAY
Petak je, 12:20 sati, u New Yorku,
treći dan nakon Dana pada Bastille; jest
godina je 1956. i ja idem do čistača cipela
jer ću u 19:15 u Easthamptonu sići s vlaka koji polazi
u 16:19, potom pravac na večeru
kod nekih ljudi koje niti ne znam.
Hodam sparnom ulicom dok polako vedri,
konzumiram hamburger i mliječni koktel, kupujem
ružni NEW WORLD WRITING da vidim što ovih dana
rade pjesnici u Gani
a zatim ulazim u banku
gdje gđica Stillwagon (čuo sam joj krsno ime: Linda)
bar jednom u životu propušta provjeriti moj saldo,
pa potom u GOLDEN GRIFFIN-u kupujem za Patsy džepnog Verlainea
s Bonnardovim crtežima, premda sam se dvoumio
između Hesioda u prijevodu Richmonda Lattimorea,
nove drame Brendana Behana i Genetovih Le Balcon ili Les Nègres,
no naposljetku se odlučujem za Verlainea
uspavavši se pomalo od dvojbe.
a što se Mikea tiče, naprosto ulazim u dragstor na PARK LANEU
i tražim bocu Strege, a zatim se vraćam
odakle sam došao, na 6. aveniju do trafike u kinu Ziegfried
gdje nehajno kupujem šteku Gauloises i šteku Picayunes, i NEW YORK POST
s njenim licem na naslovnoj
i sad se već poprilično znojim i sjećam se
kako sam stajao tamo oslonjen o vrata zahoda u 5-SPOT-u
kad šapnula je pjesmu na uho pijanistu Malu Waldronu,
od čega smo svi – i ja – ostali bez daha
1959.
PJESMA
Zar ne bi bilo smiješno
da nas je taj Vrhovni Prst zamislio tako
da seremo samo jednom tjedno?
sedam dana debljali bi
i debljali, a onda u nedjeljno jutro
dok su svi u crkvi
plop!
1959.
OSOBNA PJESMA
Dok šetam pod pauzom za ručak
u džepu nosim tek dvije amajlije
stari rimski novčić što mi ga je dao Mike Kanemitsu
i zaglavak kopče odlomljene s kofera
dok sam bio u Madridu, jer ostale mi nisu
nosile bog-zna-kakvu sreću premda su me
dobrovoljno držale u New Yorku
no sad sam ipak već neko vrijeme prijemčiv i sretan
Hodam kroz luminoznu vlagu
pored mokre zgrade Seagrama
sa besposličarima i skelama
što s lijeve strane zatvaraju pločnik
Ako ikad budem građevinac
volio bih imati srebrni šljem, molim lijepo,
pa uđem “Kod Moriarityja” i sačekam
LeRoija da bih čuo tko je voljan biti
mešetar, a proteklih mi je pet godina udarački prosjek
palicom bio 0.16, to je to, da bi tu ušao LeRoi
i rekao mi da je Miles Davis dobio 12
puta po glavi od policajca palicom pred BIRDLAND-om,
a onda nas je neka dama zamolila za sitniš
zbog neke strašne bolesti ali joj ništa nismo dali
jer ne volimo strašne bolesti, zatim
odosmo na neku ribu i bijelo pivo
unutra je svježe ali krcato mi ne volimo Lionela Trillinga
ali volimo Dona Allena no ne i Henryja Jamesa
onoliko koliko Hermana Melvillea
i ne biva nam se više unutra niti čak na pjesničkoj
šetnici u San Franciscu jer samo želimo biti bogati
i hodati po tim gredama pod srebrnim šljemovima
pitam se da li itko od tih 8.000.000 ljudi
misli na mene dok se rukujem sa LeRoijem
i kupujem remen za ručni sat vraćajući se
na posao sretan zbog te pomisli vrlo vjerojatno
1959.
AVE MARIA
Majke Amerike
puštajte djecu u kino!
tjerajte ih iz kuće ne bi li vam
pročitala misli
istina je da tijelu godi svjež zrak
ali što s dušom
koja buja u tmini urešena srebrnim slikama
i kad ostarite kao što ostariti morate
neće vas mrziti
ni kritizirati vas neće znati
bit će u nekoj glamuroznoj zemlji
što vidješe je prvi put jednog subotnjeg popodneva ili markirajući
iz škole
možda će ti vam čak biti i zahvalna
za svoja prva seksualna iskustva
i to koštat će vas svega četvrt dolara
bez da uznemiri vam tihi dom
djeca će tako znati odakle stižu slatki štapići
i suvišne vrećice s kokicama
suvišne poput izlaska iz kina prije svršetka predstave
s kakvim pristalim strancem čiji stan je
u nekom zdanju nebu pod oblake
blizu Williamsburškog mosta
o majke tako ćete usrećiti te male buzdovane
jer ako ih nitko i ne pokupi
u kinu
bit će im svejedno
ali ako se netko pak potrudi bit će to čisti bonus
i u svakom će se slučaju dobro zabaviti
umjesto da love zjake po dvorištu
ili gore u svojoj sobi
mrzeći vas
unaprijed jer nećete učiniti ništa
užasno
grozno
osim što ćete ih držati podalje od tih mračnih užitaka
što neoprostivo je
stog ne krivite me ako niste voljni prihvatiti ovaj savjet
pa vam se obitelj raspe
i djeca zađu u godine slijepa pred TV-om
gledajući filmove koje ste im branili
kad su bili mladi
1960.
U KAMINOVOJ PLESNOJ KNJIŽARI
za Vincenta Warrena
Sjena Fanny Elssler! Sanjao sam da si me sinoć preletjela
u snu
ali bje li ti ta koja sanja ili ja? slatki hlad
hlad hlad navlakač lopatač agonije frik
štreber nisi niti – jesi li – sačinjena od tankih vrpci
već od topla i pokretna mesa & tila
dok obavijaš lijevu nogu oko desne kao oko
moga tijela
Još se nikad nisam osjetio tako budnim
kao da nosim hulahup isprepleten s tvojim nogama
s velikom korpom preko međunožja
i draguljem u lijevom uhu za sreću
(da mi pomaže održati ravnotežu) dok me ti vučeš dolje
posežući za zvijezdama
činilo mi se da napokon sam topao
i opipljiv ne tek pohotno povjesmo utopljeno
u tvoj silni pijetet
ali gdje si Fanny Elssler, vrati se!
1961.
PJESMA
Srušila se Lana Turner!
Šetkao sam tako ulicom i najednom
su počeli kiša pa snijeg
no ti si rekao da je riječ o tuči
ali tuča te tuče po glavi
i to jako tako da ipak mora
da se zbilja radilo o snijegu i
kiši a ja sam toliko žurio
da te sretnem ali promet
je bio baš poput neba
da bih najednom spazio taj naslov
SRUŠILA SE LANA TURNER!
ali nema snijega u Hollywoodu
ni kiše u Kaliforniji
Bio sam na mnogim partyjima
i ponašao se savršeno nedolično
no nikad se zbilja nisam srušio
oh Lana Turner volimo te ustaj!
1962.
Bilješke uz pjesme:
GLAZBA
Mayflower Coffee & Donut Shops (1930-1970), delikatesna radnja, reklamirala je svoje proizvode poznatim sloganom koji podcrtava razliku između pesimista i optimista: “Između pesimista i optimista / razlika je u neku ruku / u tome što tamo gdje optimist vidi krafnu / pesimist nazire tek rupu”!
Bergdorf’s odnosno Bergdorf Goodman je luksuzna robna kuća na Petoj aveniji u New Yorku. Tvrtku je 1899. osnovao Herman Bergdorf, da bi je poslije preuzeo Edwin Goodman.
Park Avenija je jedna od glavnih njujorških prometnica na Manhattanu pozicionirana sjever-jug. Paralelna je sa Avenijom Lexington na istočnoj strani i Avenijom Madison na zapadnoj.
ZA ROĐENDAN RAHMANJINOVA
Sergej Rahmanjinov (1873-1943), ruski kompozitor, pijanist i dirigent, računa se za jednog od posljednjih velikih romantičara. Kao potomak stare, aristokratske obitelji, po izbijanju Oktobarske revolucije seli na Zapad u zaprezi sa otvorenim saonicama sa suprugom i dvoje djece, uspjevši ponijeti sa sobom tek nekoliko bilježnica sa skicama budućih djela. Anatomski blagoslovljen jako velikim šakama, Rahmanjinov je nevjerojatno “čisto”. mogao odsvirati bezmalo sve što poželi.
Pizzicato, tehnika sviranja gudačkog instrumenta okidanjem žica golim prstima. Prva zabilježena uputa za pizzicato sviranje u klasičnoj glazbi nalazi se u Monterverdijevom djelu Il Combatitimento di Tancredi e Clorinda (cca. 1638).
PUTEM DO SAN REMA
San Remo Café, nekoć jedno od najpopularnijih okupljališta u Greenwich Villageu, odnosno bar situiran na broju 189 u ulici Bleecker. Dylan Thomas, William Burroughs, Jack Kerouac, Allen Ginsberg i Frank O’Hara bili su samo neki od stalnih posjetitelja.
KORAK OD NJIH
Bunny Lang (1924-1956), pjesnikinja, dramatičarka i glumica Violet Ranney “Bunny” Lang odrasla je u Bostonu, pohađala Sveučilište u Chicagu, a tijekom Drugog svjetskog rata pridružila se Kanadskom ženskom korpusu. Poslije je bila urednica Chicago Review, da bi se naposljetku vratila u New York, gdje se družila sa Frankom O’Harom i drugim predstavnicima Njujorške pjesničke škole. Umrla je u 32-oj godini od Hodgkinove bolesti.
John Latouche (1914-1956), glazbenik, pisac i tekstopisac. Pisao je tekstove za široki spektar glazbenika od Leonarda Bernsteina do Dukea Ellingtona.
Jackson Pollock (1912-1956), glavna figura apstraktnog impresionizma i “akcijskog slikarstva”. Poznat po svom jedinstvenom stilu “drippinga” (kapanja). Cijelog se života borio sa alkoholizmom, a umro je u 44-oj godini u automobilskoj nesreći prouzrokovanoj upravo pretjeranim konzumiranjem alkohola. Bio je oženjen za slikaricu Lee Krasner. Neke od najpoznatijih Pollockovih izjava su: “Apstraktno slikarstvo je apstraktno. Ono vas konfrontira”, “Svaki dobar slikar slika samog sebe”, “Želim izraziti svoje osjećaje, a ne ilustrirati ih” i “Čovjekov život je njegov rad, a njegov rad je njegov život”.
Armory Show, “izložba u oružnici” sintagma je koja stoji za mnoge umjetničke izložbe održavane u velikim prostorima oružnica Nacionalne garde SAD-a, a prva takva bitnija izložba moderne umjetnosti upriličena je baš u jednom takvom prostoru 1913. godine. Izložba je s vremenom postala važan datum u povijesti američke umjetnosti jer su Amerikanci, inače skloni “realizmu” imali po prvi put priliku da se upoznaju s tekovinama europske avangarde, fovizmom, kubizmom i futurizmom.
DAN KAD JE UMRLA LADY DAY
Billie Holiday (1915-1959), zvana “Lady Day” bila je jazz pjevačica, glumica i autorica. Nadimak “Lady Day” dao joj je njezin dugogodišnji prijatelj, saksofonist Lester Young zvani “President” ili “Prez”. Njen vokalni stil, uveliko inspiriran “puhačima”, kao i izražajan način interpretiranja bluza, te tragičan život, učinili su je jednom od ikona jazz i pop glazbe. Surađivala je, između ostaloga, sa Teddyjem Willsonom, Count Basijem i Artie Shawom. Kompozicija God Bless the Child u njezinoj je interpretaciji prodana u preko milijun primjeraka. Shrvana alkoholom, drogama, kao i nezaliječenim traumama iz djetinjstva preminula je u 45-oj godini života. “Nikad nikome nisam nanijela zlo, osim samoj sebi, i to je samo moja stvar”, “Ako ću pjevati kao netko drugi, onda bolje niti da ne pjevam” ili “Ne prijeti mi ljubavlju. Radije prošetajmo na kiši”, neke su od poznatih Billynih izjava.
Pad Bastille Francuzi obilježavaju kao nacionalni praznik prisjećajući se 14. srpnja 1789. kad je jurišom revolucionara osvojena zloglasna tamnica i tvrđava Bastille, u pariškom predgrađu Saint Antoine. Dan pada Bastille najveći je francuski nacionalni blagdan.
Easthampton ili East Hampton, najistočniji grad države New York, SAD, situiran na istočnom kraju južne obale Long Islanda. Mnogi bogati Njujorčani tamo imaju kuće, a 50-ih godina proteklog stoljeća, mjesto je steklo i reputaciju umjetničke kolonije, nakon što se tamo preselio Jackson Pollock. Mnoge njegove poznate slike nastale su u štali od koje je napravio atelje, u mjestašcu Spring, gdje se danas nalaze neke od najskupljih nekretnina u SAD. Tamo su na groblju Green River sahranjeni, Pollock, njegova supruga slikarica Lee Krasner, ali po vlastitoj želji i sâm O’Hara.
Golden Griffin, nakladnička kuća utemeljena 1940., specijalizirana za izdavanje europskih znanstvenih i umjetničkih djela. Kasnije je u New Yorku otvorena i istoimena knjižara, a poslije i galerija.
Paul Verlaine (1844-1896), jedan od najvećih pjesnika simbolizma, poznat po svojoj burnoj vezi sa Arthurom Rimbaudom, kojeg je jednom prilikom i ranio iz vatrenog oružja. Njegova poezija je bila velika inspiracija kompozitorima fin de siècle-a poput Gabriela Fauréa ili Claudea Debussyja. Verlaine je prvi počeo rabiti termin poète maudit, “ukleti pjesnik”, za pjesnike koji su živjeli na rubu društva prkoseći malograđanskom načinu života.
Pierre Bonnard (1867-1947), francuski slikar i tiskar, osnivač postimpresionističke slikarske skupine, poznat po svom jedinstvenom pristupu koloritu i izuzetno uspješnom vizualnom evociranju emocionalnih stanja.
Richmond Lattimore (1906-1984), američki pjesnik i prevoditelj poznat po svojim prijevodima grčkih klasika, naročito po svojoj verziji Ilijade i Odiseje.
Brendan Behan (1923-1964), irski pjesnik, pisac kratkih priča, romanopisac i dramatičar. Pisao je na irskom i engleskom, član IRA-e. Stradao od alkoholizma.
Jean Genet (1910-1986), francuski romanopisac, dramatičar, pjesnik. U mladosti je bio skitnica i sitni kriminalac. Najpoznatiji romani su mu Gospa od cvijeća i Dnevnik lopova, a od drama Sluškinje i Balkon.
Gauloises, jake francuske cigarete bez filtra, koje su se na tržištu pojavile 1910., da bi četrdeset godina kasnije bile uvedene i Gauloises s filtrom, a 1984. pojavio se i lagani Gauloises blonde. U zapadnom svijetu su ih popularizirali mnogi umjetnici (Picasso, Sartre, Camus, Baudrillard, Jim Morrison…) pa su vremenom postale brend koji signalizira umjetnički cool. Nezaobilazni su artefakt u Cortasarovim pričama, a John Lennon je pušio Gauloises Bleues. Prominentno figuriraju i u legendarnom psihološkom trileru Romana Polanskog, Stanar (1976), a konzumirao ih je i Bruce Willis u prvom dijelu serijala Die Hard (1988), kao i gitarista Red Hot Chilli Peppersa, John Frusciante.
Picayune je bila španjolska kovanica, vrijednosti pola reala. Također stoji za nešto malo ili neznatno.
Strega ili Liquore Strega je talijanski biljni liker koji se proizvodi u Benvenetu, Camapnia, još od 1860.
New York Post, američka dnevna novina koja se prvenstveno distribuira u New Yorku. Počela se tiskati 1801. kao New York Evening Post. Suvremena verzija izdaje se u tzv. tabloidnom formatu.
5 Spot ili 5 Spot Café je bio legendarni jazz klub na adresi 5 Cooper Square u nujorškoj četvrti Bowery. Službeno je prvu “gažu” tamo odsvirao avangardni pijanist Cecil Taylor, da bi kasnije palicu preuzeo Thelonious Monk koji je sa svojim kvartetom (sa Johnom Coltraneom) tamo snimio neke od najznačajnijih snimki (1957) tog vremena. Pored Monka, značajne žive albume u tom klubu snimili su i Pepper Adams, Kenny Burrell, Eric Dolphy i Randy Weston. Klub je bio omiljeno okupljalište apstraktnih ekspresionista, pjesnika Njujorške škole i nezaobilaznih bitnika.
Mal Waldron (1926-2002), jedan od najznačajnijih jazz pijanista 20. st., također kompozitor i aranžer. Pedesetih godina bio je “kućni” klavirist jazz etikete Prestige, i po općem sudu najbolji prateći klavirist jazz dive Billie Holiday, koja je bila krsna kuma njegovoj kćeri. Waldron je bio gospodskog držanja, puno je godina proveo živeći u Europi, a govorio je engleski, njemački, francuski i japanski. Uglavnom je svirao free stilom.
OSOBNA PJESMA
Mike Kanemitsu (1922-1992), američki likovni umjetnik japanskog podrijetla, rođen u Utahu. Nakon napada na Pearl Harbour uhapšen je poput mnogih drugih Japanaca i interniran u logor. Kao što je to slučaj sa njegovom autobiografskom litografijom Santa Anita jučer i danas, Kanemitsuova glavna preokupacija bili su prešućeni i zataškani aspekti povijesti. Mnogi su na američkoj umjetničkoj sceni s početka 60-ih prvi put čuli za Kanemitsua upravo zahvaljujući ovoj O’Harinoj pjesmi. Kanemitsu je također poznat po prepoznatljivoj sintezi pop-arta, apstrakcije, autobiografskog i seksualnosti.
Seagram ili Seagram ltd. je korporacija sa sjedištem u Montrealu, Quebec, Kanada, poznata kao jedna od najvećih destilerija alkoholnih pića na svijetu.
Moriarity’s je bio bar i grill-restoran na Šestoj aveniji.
LeRoi Jones (1934-2014) također znan i kao Imamu Amiri Baraka, afro-američki pisac, dramatičar, esejist i glazbeni kritičar. Pedesetih godina preselio se u Greenwich Village, gdje je 1958. sa suprugom osnovao nakladničku kuću Tottem Press koja je među prvima objavila djela Jacka Kerouaca i Allena Ginsberga. Za vrijeme mandata pjesničkog laureata grada New Jerseya (2002-2003) našao se u središtu kontroverze zbog navodnog antisemitizma izraženog u pjesmi “Netko je digao u zrak Ameriku?”
Miles Davis (1926-1991), trubač, kompozitor i vođa benda. Po općem mnijenju jedan od najutjecajnijih jazz muzičara 20. stoljeća. Sa svojim sastavima sudjelovao je u kreiranju više glazbenih pravaca, od be-bopa, cool jazza i hard-bopa do modalnog jazza i fusiona. Njegov glasoviti album Kind of Blue iz 1959. godine jedna je od najprodavanijih jazz ploča svih vremena.
Birdland je legendarni jazz klub osnovan u 15. prosinca 1949., nazvan po velikom jazz alt-saksofonistu Charliju Parkeru zvanom “Bird”. Prvobitno je (1949-65) bio smješten na Broadwayju na broju 1678, da bi se u “trećoj reinkarnaciji” skrasio u 44 Ulici zapadno.
Lionel Trilling (1905-1975), američki književni kritičar, pisac i predavač, suradnik nekoć jako utjecajnog časopisa The Partisan Review, i član Kluba njujorških intelektualaca. Iako je pisao u liberalnom duhu, u poznijim godinama optuživan je za neokonzervativizam. Kada se sociolog Richard Sennet (1933) jednom zgodom obrušio na njega riječima: “Ti nemaš stava, uvijek si negdje između!”, Trilling je odgovorio “Između je jedino pošteno mjesto”!
Donald Allen (1912-2004), utjecajni urednik, nakladnik i prevoditelj suvremene američke književnosti. Najpoznatiji po svojoj seminalnoj antologiji The New American Poetry 1945-1960 (1960), koja po općem sudu ulazi u sam vrh najvažnijih antologija američke poezije.
Henry James (1843-1916), američki romanopisac koji je većinu svoje spisateljske karijere proveo u Velikoj Britaniji. Između ostaloga, zaslužan za uvođenje unutarnjeg monologa i koncepta tzv. nepouzdanog pripovjedača u realistički roman. Najpoznatiji roman mu je Portret jedne dame (1881) koji je prije objavljivanja serijaliziran 1880-1881 u časopisima The Atlantic Monthly i Macmillan Magazine. H.J. je brat filozofa i psihologa Williama Jamesa (1842-1910).
Herman Melville (1819-1891), američki romanopisac, pomorac, pisac kratkih priča, pjesnik, najpoznatiji po svom opsežnom romanu Moby Dick (1851).
Kenneth Koch (1925-2002), američki pjesnik, dramatičar, profesor, jedan od pripadnika Njujorške pjesničke škole koja je “opskurnu” jezičnu introspekciju zamijenila bujnim i kozmopolitskim, ekstatičnim stilom.
Grove Press, američka izdavačka kuća osnovana 1951., sklona alternativnoj i avangardnoj literaturi. Među prvima su objavili djela Bertolta Brechta, Alberta Camusa, Lawrencea Ferlinghettija, kao i francuskih inovatora, Alaina Robbea-Grilleta, Jeana Geneta i Eugenea Ionescoa.
Shirley Goldfrab (1925-1980), ili “Amerikanka u Parizu”, američka je apstraktna slikarica koja je 1950. napustila New York i otišla živjeti u Pariz sa suprugom Gregoryjem Mazurovskym. Imali su dva ateljea na Montparnasseu, gdje su radili sve do njezine smrti.
Piscine Deligny ili “bazen Deligny” je bio “plutajući bazen” na Seini, ukotvljen na Lijevoj obali u 7. arondismanu, koji je potonuo 8. srpnja 1998. Obuhvaćao je solarij, bar i bazen.
Café de Flore nalazi se na uglu Bulevara Saint-Germain i Rue St. Benoit, u 6. arondismanu, i jedan je od najpoznatijih caféa u Parizu. Devedesetih je konačno po društvenom značaju istisnuo svog glavnog rivala Les Deux Magots (gdje su se 50-ih okupljali Sartre, Camus, de Beauvoir). Prix de Flore književna je nagrada koju je 1994. ustanovio Frédéric Beigbeder, a jednom se godišnje dodjeljuje baš u Café de Floreu.
René Char (1907-1988), jedan od najvećih francuskih pjesnika 20. stoljeća, prijatelj Camusa, Battailea, Blanchota, ali i Picassa i Miróa. Također, vezivalo ga je i prijateljstvo sa filozofom Martinom Heideggerom. Neke od Charovih pjesama uglazbio je neoklasični kompozitor Pierre Boulez.
Pierre Reverdy (1889-1960), francuski pjesnik čija djela su utjecala na nadrealiste, dadaiste i kubiste. Prema vlastitim riječima Reverdy je tragao za “sublimnom jednostavnošću stvarnosti”. Bio je u strastvenoj ljubavnoj vezi sa Coco Chanel i obožavao je američki jazz.
Samuel Beckett (1906-1989), irski avangardni pisac, jedan od najvećih dramatičara 20. stoljeća. Dobitnik Nobelove nagrade, većinu je života proživio u Parizu pišući na francuskom. Smatra ga se za jednog od posljednjih modernista i prvih postmodernista. Otac “teatra apsurda” (termin Martina Esslina).
AVE MARIA
Ave Maria je poznata kompozicija Franza Schuberta (1797-1828) nastala skladanjem glazbe za jednu pjesmu Waltera Scotta.
U KAMINOVOJ PLESNOJ KNJIŽARI
Kamin Dance Book Shop bila je knjižara u New Yorku, i međunarodno poznati centar za knjige i rukopise posvećene umjetnosti plesa. Martin Kamin (1897-1976) bio je poljsko-američki nakladnik i knjižar, specijaliziran za ples i dramu, koji je 1920-ih i 1930-ih sa ženom živio u Parizu, gdje se ubrajao u pripadnike “izgubljene generacije”, kao i Fitzgerald, Steinova i Hemingway. U njegovom rokovniku iz tog doba uredno su bili uknjiženi kontakt-podaci Aarona Coplanda, Gustava Holsta, Dariusa Milhauda, Sergeja Prokofijeva, Picassa i drugih.
Vincent Warren, “fatalni” višegodišnji ljubavnik Franka O’Hare.
Fanny Elsser (1810-1884), rođena Franziska Elßler, bila je austrijska balerina iz perioda Romantizma.
PJESMA
Lana Turner (1921-1995), američka televizijska i filmska glumica. MGM ju je otkrio već sa šesnaest godina, da bi s vremenom izrasla u pravu divu, glamuroznu femme fatale. Poznata, između ostaloga, po svojoj dojmljivoj ulozi u film noir klasiku, Poštar uvijek zvoni dvaput (1946). Glumila je i u popularnom Gradiću Paytonu (1957). Godine 1958. našla se u središtu skandala kada je njezina 14-godišnja kći Cheryl Crane nasmrt izbola nožem Laninog ljubavnika Johnnyja Stompanata zvanog “Zgodni Harry”, bivšeg marinca i gangstera. Kći je navodno htjela zaštititi majku od nasilnog Johnnyja koji je u jednom napadu ljubomore potegao pištolj na Seana O’Conneryja, za vrijeme snimanja filma Another Time, Another Place.
