Džavaharlal Nehru: Sastanak sa sudbinom
Preveo: Petar Božović
(Govor održan u Ustavotvornoj skupštini u Nju Delhiju, 14. avgusta 1947, u noći kada je Indija dobila nezavisnost)
Davno smo se zakleli da ćemo se sastati sa sudbinom, a sada je došao trenutak da djelimično ispunimo svoj zavjet. Kad sat otkuca ponoć, dok cijeli svijet bude spavao, Indija će se probuditi u život i slobodu. Tokom istorije, dođu rijetki trenuci kada iskoračimo iz starog u novo, kada jedna epoha dođe svom kraju, kada dugo ućutkivan duh nacije pusti svoj glas. Zato je sasvim na mjestu da u ovako svečanom trenutku položimo zakletvu da služimo Indiji, njenom narodu, i dobru cijelog čovječanstva.
U osvit istorije, Indija je otpočela svoju vječnu misiju, a bezbrojni vjekovi koji su uslijedili obilježeni su njenim borbama, golemim dostignućima ali i padovima. Međutim, tokom dobrih i teških vremena, nikada nije izgubila iz vida tu misiju, ili zaboravila ideale koji joj daju snagu. Danas su teška vremena došla svom kraju i Indija je ponovo spoznala sebe. Postignuće koje slavimo danas predstavlja samo jedan korak i otvara vrata brojnim mogućnostima za još većim pobjedama i ciljevima koji nas čekaju. Da li smo dovoljno hrabri i mudri da iskoristimo tu šansu i prihvatimo se izazovâ koje nosi budućnost?
Sloboda i moć donose odgovornost koja leži upravo na ovoj skupštini, suverenom tijelu koje predstavlja suvereni narod Indije. Prije rađanja slobode, morali smo proći kroz sve porođajne bolove i naša srca su skrhkana sjećanjem na njih. Nešto od te boli i danas osjećamo. Pa ipak, prošlost je došla svom kraju, a budućnost nas zove.
U budućnosti ne leži lagodan život i odmor, već neprekidna borba kako bismo mogli da održimo obećanja koja smo tako često davali i koje ćemo i danas dati. Služiti Indiji znači služiti milionima koji su pogođeni patnjom. To znači iskorijeniti siromaštvo, nepismenost, bolesti i nejednake mogućnosti za sve. Ambicija najvećeg čovjeka našeg vremena je bila da obriše suze sa svih očiju. To nam je možda van domašaja, ali sve dok ima suza i patnje, naša misija neće doći svom kraju.
Treba da zasučemo rukave, da se trudimo, da radimo, kako bi naši snovi postali stvarnost. Ovo su snovi za Indiju, ali i za cijeli svijet, jer sve nacije i narodi su danas isuviše povezani da bi iko mogao i da zamisli da može da živi odvojeno od drugih. Mir se ne može postići podjelom, ali ni sloboda, ni napredak. Tragedije u svijetu, koji se više ne može razdijeliti, pogađaju sve nas.
Stoga, želimo da uputimo apel narodu Indije, čiji smo predstavnici, da nam se s vjerom i pouzdanjem pridruže u ovoj velikoj avanturi. Ovo nije vrijeme za zlonamjerno i štetno kritikovanje, nije vrijeme za zlovolju ili prebacivanje krivice na druge. Moramo da izgradimo uzvišenu palatu slobodne Indije u kojoj sva njena djeca nalaze svoj kutak za život.
