Damir Šodan: Sedam lakih komada
Duh je kao padobran:
da bi djelovao mora biti otvoren.
Frank Zappa
Mala zemlja za veliki odmor
tog kolovoza se premijer
zadržao u kraćoj i prijateljskoj posjeti
Zadvarju
i svi su otišli u Santrinu konobu
da na oboru pod krošnjom
stare murve
mjerkaju crne
stranačke bolide.
za to vrijeme
ti si kao uposlenik
Međunarodnog suda
na zasluženom godišnjem odmoru
dolje u babinoj kući
u selu
krajnje ravnodušno
pušio džoint
srolan od masne sinjske trave
ciljajući malo-malo
djedovim starim Waltherom PP
u otučenu drvenu Gospu
na čađavom zidu.
da bi nakon nakon nekog vremena
usta cijevi
hladna kao kosti
mrtvog konja
prislonio o vlastito čelo
ali po običaju
nisi imao snage ni odlučnosti
da učiniš nešto radikalno
s vlastitim životom
ili da barem pričekaš noć
i napiješ se
kao zemlja
s dragim rođacima
na državotvornom sijelu.
Lou Reed
tko je mogao misliti
da ćeš jednog dana skončati na plaži
u otmjenom Hamptonsu
vježbajući tai chi:
mašući oprezno rukama
kao da su krila jeftinog, visokotiražnog
Jonathana Livingstona.
vječni uličar s diplomom
iz humanistike
bio si tek čovjek koji čeka svog čovjeka,
žutog hepatitičnog proroka
sa zjenama orošenim kao kocke leda
u izbrušenom kristalu škotskog viskija
što tako lijepo zvecka serviran
s tri reska akorda.
jednog savršenog dana na Petoj aveniji
vidio si Nico i njene prozirne sestre
kako stoje na kiši u štiklama
sa svastikama u očima
i mlate se pokislim božićnim poklonima
da bi u trenutku spoznao
da više nemaš kome pružati
te sjajne crno lakirane nokte
razroke rokenrol životinje.
jer Andyjevu će bananu
na 33 1/3 okretaja
zauvijek guliti pogrešna
televizijom i reklamama sluđena svjetina
i više nitko neće imati petlje
zidati pop-art Tvornice
i praviti onako lude bendove
s nordijski hladnim naci-starletama
i raštimanim feedbackom
velških električnih viola.
ali ti si još kao student ludog Delmorea
naučio da odgovornost za avanturu s riječima
počinje već u snovima
i da se pijanci i đankiji New York Cityja
nemaju čega ni koga plašiti
osim možda tek dalekog i mrzlog Stockholma
gdje više nitko živ ne puši
i gdje sve baš sve tako dobro
funkcionira.
Kriva je kruška
Branku Miljkoviću
pjesnikinja M.S. pamti
da si joj nosio jagode
i bio zlatan, premda malo flekav
i drven od maligana
kao telefonski stup.
ali ako si kojim slučajem
Drugu Starom
jamu kopao
tad si i sâm u nju upao:
sâm pao – sâm se ubio!
baš kao i mi,
Njegovi pioniri i pionirke,
umiljati crni dobermani
s bedrenim kostima jeftinih lektira
izraslim pravo
u male mozgove.
no nemaj brige,
jer Bog je registrirao svu bijedu
narodnooslobodilačke pornografije,
kao kakav sveprisutni, svevideći
OnaOn:
taj drevni prorok Tirezija,
u slobodno vrijeme
ekskluzivni bard
naše tužne južne longplejke,
zapele već na prvoj brazdi
u kojoj Voltaireov plug
teško da je ostavio
dublje tragove.
možda tek zaigrane igle
Ekatarine Velike
dok marširale su u potiljak,
za dobro naroda,
razgranatim razvođima
svojih mračnih sivomaslinastih
himera.
Fidipid, 2010.
Atena, Trg Sintagma, prosinac 2010.
kad je već bilo izvjesno
da smo, mada u sili i ljudstvu slabiji,
do nogu potukli
gorde Datisa i Artaferna,
dopadne mene, hitronogog Fidipida,
da pohitam kući i pronesem vijest
kako su Heleni kod Maratona
zaustavili Barbarina.
i ja potrčah kao nikada,
– golih stopala preko užarena kamenja –
kroz zarasle vinograde,
između pogrbljenih maslinika.
nad mojom glavom
poskakivalo je grčko nebo
i dah mi je ostajao u trnju
i cvijetu kupinâ.
presretao sam
i u nedoumici ostavljao
velika jata raznih ptica, čopore
divljih pâsa i stada usamljenih čobana.
a kad se napokon
u daljini ukazala Atena
učinilo mi se da sam u ludom trku
pretekao i samog Kronosa.
nedugo zatim
na moja je već mrtva i usahla usta
progovarala Historija, da bi danas
sve bilo toliko drugačije:
danas se trči da bi se živjelo duže
i rijetko se tko hvata sudbine glasnika.
ali za nas je pobjeda bila veća i od smrti,
jer mi smo se bojali – Perzijanaca!
međutim, da se kojim slučajem ponovno
rodim promijenio bih zvanje:
vijesti je ionako previše i stižu posvuda,
a i Grčka je svejedno propala.
mislim da bih se preobratio
u hodočasnika: teturao bih polako
onim istim starim putem opijen
okamenjenim zemaljskim plodovima.
Blesok Inc.
Igoru Isakovskom
čaša koju si digao u Vevčanima
odletjela je pravo u nebo
kao gral pun svetih papirusa
i džamije u dolini
najednom su oslijepile
poput projektila na lansirnim rampama.
Ćiril i Metod pogladili su brade
i uz osmijeh se kucnuli štapovima
tako da je svima bilo jasno
da smo u očima novog cyber Boga
samo živa slova na papiru:
fluorescentna, hologramska pliskavica.
Moja koža božji majmun
prema stihu Tonča Petrasova Marovića
moja koža božji majmun
preko tvoga tijela
bridi napeta.
po njoj bubnja kiša
i silnici prostiru svežnjeve
ružičastih planova i pogroma.
ali kao krilo češkog šatora
kupljeno na uličnoj rasprodaji
ona je tvrdoglava i tvrda
i istrajava u najmanje četiri
godišnja doba i tri lijepo složena
glagolska vremena.
a izmijenila je i mnoge ruke
i stvari u prolazu i sada vonja
na upotrijebljeni metal.
pohabana šuška
kao sitniš u dlanovima
siromašnih slojeva.
moja koža božji majmun
učinit će me
– pitanje je samo dana –
nečim lakim
i podnošljivim
što niti ne oksidira.
Meho Puzić
volio bih umrijeti
kao Meho Puzić
veliki sevdadžija
iz Odžaka.
držeći hanumu
čvrsto za ruku.
bez ijedne suze ili krmelja
u lijepo ispjevanim očima:
samo legneš
i lagano olabaviš glasne žice,
stisneš njenu finu fildiš-kožu
i odlelujaš put Ahireta.
Biografija
DAMIR ŠODAN (Split, 1964), pjesnik, prevoditelj, dramski pisac, urednik, objavio je zbirke poezije Glasovne promjene (1996), Srednji svijet (2001), Pisma divljem Skitu (2009) i Café Apollinaire (2013), knjige dramskih tekstova Zaštićena zona (2002), Noć dugih svjetala (2009), antologiju suvremene hrvatske “stvarnosne” poezije Drugom stranom (2010), kao i brojne prijevode angloameričkih pjesnika na hrvatski (Carver, Bukowski, Simic, Cohen, Brautigan, O’Hara….) Za dramu Zaštićena zona nagrađen je 1. nagradom za ex-Yu dramatičare u Beču 2000., a za burlesku Chick lit trećom nagradom na natječaju Marin Držić (2012.) Član je redakcija časopisa Poezija i Quorum u Zagrebu. Uvršten je u američku antologiju New European Poets (Graywolf Press, 2008), francusku Les Poètes de la Méditerranée (Gallimard, 2010) i britanske World Record (Bloodaxe, 2012) i A Hundred Year War (Bloodaxe, 2014). Sudjelovao je na mnogim međunarodnim književnim skupovima i festivalima, a gostovao je i kao predavač na poslijediplomskim studijama na Koledžu Sierra Nevada (SAD). Član je HDP-a i hrvatskog PEN-a. Već dugi niz godina živi i radi u Nizozemskoj kao prevoditelj za Ujedinjene narode.
