Barbara Delać: Tomorrowland

SMOG NA VIŠE NAČINA

hokus pokus
puklo mi je pred očima
još jedan loš trik i
konture zgrada su isparile
u velikom izdahu nalik nikotinskom.
ali smrt je već ispušila čarlsove cigarete
i šta joj preostaje
dimnjaci bez filtera
na kojima ne piše pušenje ubija
jer dimnjaci su lule za velike igrače
zajebi kartonske kutije
nijesu neki prostor za stanovanje.
a gdje ima dima tu ima i vatre
tompus je ponosan na elitističku nepogodu
dok smrt želi glorifikacije, a ja fiktivnog krivca
za korumpirane klimatske faktore
koji liju anomalije visokog bezdušnog pritiska
za springbreak vatreno zagrijavanje
i neoturističku post-sezonu
žižekove eko-pokalipse.
a šta sa ljudima ispred tv ekrana koji gledaju svoja posla
lipsaju igrajući vrućih krompirića
stavljaju pivo na podmetač komunističkog manifesta
brčkaju noge u moru, jod je za ranu, a nafta
centralno grijanje
u gasnim gradskim komorama.
šta je sljedeće
ko će ući u ginisovu knjigu rekorda
otporan na aerozagađenje
dok pollock pušten sa psihijatrije
zamahuje po nebu avionima ostavljajući tragove
školarce vodimo na izlet u prirodu.
i sve je pošlo u tri lijepe – ljepše– najljepše
imaćemo venecije koje nijesu daleko preko
brčkaćemo noge u moru, jod je za ranu, a nafta
nova radna snaga
granica nema čitaj kako je napisano
no limits na bilbordu
samo da su bar pročitali aristotela
i da ima ko da razdvoji crveno more.
šećerne vune slane saune
mašine za suvi led
ne razumijem prodavanje
magle.
na meni je sve suvo i čisto
vazduh je svjež
miriše na omekšivač
sa cvjetnim dizajnom lavande
lavande dakle ima
dobro je
i dobro je dok na polovima
ima leda
jer kako bismo uostalom pili viski

TOMORROWLAND

great people of tomorrowland
bez rata bez nacije, klaberi globalizacije
pozitivni ekstrem-
isti razuzdanih hormona s očevom penzijom
na bolovanju zbog puberteta i propisanog
eliksira mladosti u noći hipotetičke pretpostavke
obećana zemlja
za lsd ili thc raj u duginim bojama
pornografski diznilend uz sve to
vatromet, hitac u nebo
ekstaza na putu je i katarza
što god to značilo
eat sleep rave repeat
nervi prikopčani iglom na adrenalinski elektrošok
pa skok, bit vatra dim
amnezija fleš gori pod nogama hieronymus bosch
vlažne afrodite sipaju promo piće
ukusa sterilne višnje
eat sleep rave repet
eksplozivna muzička mašinerija proizvodnja nadražaja
internacionalnog voajerskog spektakla
comeback dionizije je je jeah
haluciniraju da su u
stimulans za
afrodizijak i to
euforija i znoj
eat sleep rave repeat
reflektori korektori fotošoperi
našmrkani miki faust trans šilja i paja dr patak
martin garrix diesel matrix i pocijepani converse
underground establišment
kakofonične radijacije drmusaju oblake
raketno gorivo i oksidans
dan dance bez pauze noć dan
gotičko plastične konstrukcije
pseudonim superstar
samo kinky klikni play
štimug doštrumfovan za štrof
paralelne dimenzije blještavijih vasiona
bez gravitacije koordinisane margine transcedentacije
eat sleep rave repeat
freaking fucking
bauk

HOP ON HOP OFF

natmureni oblaci obilaze turiste
tip kao vrsta karaktera
sendvič obmotan zaštitnom folijom
grmljavina se meškolji nebom
kako se zove ovaj dvospratni autobus
sa otvorenim krovom
predviđen za panoramske izlete
Auschwitz prije ručka
doček Nove godine nakon
kiša ispira tjemena
valjda mi nešto padne na pamet
druga rata ratuje sa zdravim mozgom
kaže li se turistička voditeljica ili žena vodič
zgodna da, isplativo
Jules kaže Gwen: Are women going backwards
going forward? na blogu dodati
žensko dupe apeluje oku
među izgrebanim zidovima
osjećam Poison Christian Dior
želim da provocira bensedinske kauče
transparentno kroz prozor u svijet
da otkriva intrigu, nafilovanu rafiniranom
mazohističkom molbom
šamar je pokretač, logor otvarač
govor direktan udarac da bi se
osjetilo novo iskustvo
carpe diem se prostituiše kao
banalan jednokratan izgovor
prostitutke se žale na sve nekulturnije mušterije
prostituke se hvale jer je prostituisanje
liberalno kulturno i demokratski poželjno
Auschwitz živi kao talent šou
za preduzetnike, blogere, avio kompanije
i naročito nastrane investitore
koji održavaju pande, i sve umiruće vrste
koliko puta je voditeljica ponovila istoriju
koliko je prilagodila svojoj memoriji
koliko zidovi nijesu opomena
već lavirint birokratije kao takve
stopala su otekla od šetnje
izlaz je način da se sve ponovi
još jednom, ali bolje
smisliti tweet o nekom hitlerovom propustu
brkovi su izigrani
treba uskomešati osvetničku žuč
kao Poison koji je snažniji
ali drugi put, opraštam se od voditeljice
zagrljaj bi mogao biti prisniji
dosada je nesvarljiva i uz sendvič
vrijeme kao da je odustalo od budućnosti
i teče jednoobrazno going backwards
going forward jednoobrazno going u mjestu

U NOVOM IZDANJU

discover YOUR WILL
gradovi su noću proizvod fantazije
počinje tamo gdje prestajem biti
gdje se kotrljaju svjetla u ritmu tijela
leptir sam koji od latica cvijeta pravi
novu galaksiju: bijelu i paperjastu kao
dah, imamo sve vrijeme novog svijeta u čas
u kojem pravim veliku kućicu za lutke
ucrtavam sunce i srećnu porodicu kao djeca
kod pedagogice pred školu, prolazim kroz
polarna je noć oblačim se i liježem,
nastavljam gdje sam stala,
u očekivanja su utkali
teorije zavjere, velika stvar,
između potopa koji će uslijediti baš kao što je
novi talas zapljusnuo francusku kad je
bio potreban, poželjan, kao da je dovoljno
jednostavno, zagonetke su mitologija
u drugom sazvežđu jedu sladoleum i misle
pozorište u kući, prostor je sudar vremena i bića,
ogledam se u sjajnim ukrasima jelke
ispod koje nijesu pokloni, i svi oko mene su
superlativi u prvom licu od kojih mi se vrti
satelit me prati u stopu, kupamo se u znoju
noć je ista kao prethodna kao naredna kao
vetrenjače i lale, neko je sve lijepo dekorisao
tamo negdje, oduvijek sam željela biti
vanzemaljka, imati mnogo usta i vitke noge

NAUČI DA GOVORIŠ

obožavam materijalistički
da opipavam riječ
razvlačim je kao žvakaću gumu
i ispljunem kad se očekuje
na sveopšte zaprepašćenje
ipak, diskretnost je manir fotelja
manikir krupnih prstiju
kažu, to ćeš tamo gdje si naučila
dok podvaljuju sinonime u novoj
ekskluzivnoj ambalaži koja se reciklira
i uključuju centrifugu,
posmatram kako blijede pojmovi,
koji su obećavali
baloni od sapunice,
koji sve brže nestaju, i nemam
za šta da se uhvatim
u vrtlogu citata izvučenih
iz nečije utrobe.

 


Barbara Delać rođena je 1994.godine u Kotoru. Diplomirala je na studiju moderne i savremene teorije umjetnosti. Finalistkinja je Ratkovićevih večeri poezije (Bijelo Polje) i Rukopisa (Pančevo). Aktivan je član Foruma mladih pisaca koji se od 2015. godine okuplja u KIC-u „Budo Tomović“. Objavljivala je poeziju u zbornicima: Raspoloženi za ptice, Ili je već neko već isplanirao, Rukopisi 40, Rukopisi 41, Rješenje zagonetke, kao i u književnom časopisu SCRIPT i VESNA. Lauret je 32. Festivala mladih pjesnika u Zaječaru, i pobjedom na ovom konkursu omogućila je štampanje svoje prve knjige poezije „Tomorrowland“. Dobitnica je nagrade Robert Bosch fondacije “Travel to Europe” među deset najboljih studenata Crne Gore.

Podijeli.

Komentari su suspendovani.