Adnan Čirgić: Orijentalizmi u romanu Crnoturci Huseina Bašića

Autor ovoga teksta daje kratak pogled na prisustvo i značaj orijentalne leksike u crnogorskome jeziku i iznosi njenu moguću klasifikaciju. Pored toga, ukazuje na preciznost termina orijentalizmi u odnosu na češće korišćeni termin turcizmi.

Ne ulazeći u dublju analizu umjetničkih funkcija ove vrste leksike u romanu Crnoturci Huseina Bašića, autor ukazuje na njenu frekventnost u tome romanu te donosi kratak rječnik orijentalizama koji se u njemu koriste.

Viševjekovno tursko prisustvo na Balkanskom poluostrvu, pa tako i na crnogorskoj teritoriji, imalo je velikoga uticaja na društveni život, kulturu, običaje i posebno na jezik. Ti su se uticaji do danas možda najbolje očuvali u jeziku koji obiluje orijentalnom leksikom. U predgovoru dosad neprevaziđenoga rječnika turcizama Abdulaha Škaljića autor nalazi da su se najznačajniji jezikoslovni autoriteti XIX i prvoga kvartala XX vijeka na prostoru današnja četiri štokavska standardna jezika na poseban način odnosili prema toj vrsti leksike, drukčije nego prema germanizmima i ostalim riječima stranoga porijekla. Čak su ih i sami upotrebljavali. Razlog ovome možda treba tražiti u tome što se naš jezik pod turskom upravom razvijao slobodno, okupator je bio indiferentan kako prema običajima Slovena na Balkanu, tako i prema njihovom jeziku. Turcizmi nisu silom niti nekim planskim sistemom nametnuti i njihovo prisustvo u našem jeziku nije vrijeđalo jezične osjećaje našeg naroda.[1] Naravno, činjenica da su se oni na ovim prostorima spontano razvili nedvosmisleno ukazuje na razloge njihova očuvanja u savremenome književnom i razgovornome, a prilično dobro i u standardnom jeziku. U suprotnom, danas ih vjerovatno ne bi ni bilo, ili bar ne u tolikoj mjeru (kao što na primjer nema ni ekavice koja je ijekavcima planski nametana u periodu između dva svjetska rata, a takav je trend nastavljen do savremenoga doba).

U naslovu ovoga rada i u daljem tekstu mi smo leksiku o kojoj je riječ nazvali orijentalizmima jer smo smatrali da je taj naziv precizniji i obuhvatniji od naziva turcizmi koji je znatno češći u upotrebi od ovoga prvog (iako smo u nekim ranijim tekstovima upotrebljavali termin turcizmi). S obzirom na to da je leksika o kojoj je riječ kod nas dospjela ne samo iz turskoga nego i iz ostalih orijentalnih jezika, prvjenstveno arapskoga i persijskog, pri čemu je turski imao ulogu jezika posrednika, naziv orijentalizmi prikladniji je od imena turcizmi.

U rječniku lingvističkih termina Rikarda Simeona nalaze se obje pomenute odrednice. Turcizmi se definišu kao riječi ili izrazi turskoga podrijetla u kojemu drugom jeziku.[2]  Od njih se razlikuju turkizmi koji predstavljaju leksiku preuzetu iz tursko-tatarskih jezika u koji drugi jezik.[3] Za razliku od turcizama i turkizama, orijentalizam se, između ostaloga, definiše kao istočnjačka riječ, izraz, izreka, konstrukcija preuzeta u koji drugi jezik.[4] Stoga smo smatrali da je naziv orijentalizmi adekvatan za leksiku koja se u ovome radu opisuje.

Orijentalizmi, a samim tim i turcizmi – nasuprot raširenome pogrešnom mišljenju – prilično su zastupljeni u crnogorskome jeziku. Svoj izvorni lik često su bolje očuvali u govornih pripadnika islamske vjeroispovijesti nego kod hrišćana.[5] Međutim, i kod jednih i kod drugih je frekventnost upotrebe ove vrste leksike visoka. Na primjeru jezika Petra II Petrovića-Njegoša, kao crkvenoga i svjetovnog poglavara crnogorskoga, Vojislav P. Nikčević je pokazao izrazitu zastupljenost orijentalizama u Crnoj Gori i utvrdio da na temelju upoređivanja turskog prisustva u Crnoj Gori kao istorijskog naśljeđa s prisustvom turcizama u Njegoševu jeziku kao izraza kulturološkoga i civilizacijskog naśljeđa, sa sigurnošću se može zaključiti da među njima postoji ekvivalentna podudarnost. A to znači da su turcizmi, sami i u bilingvalnijem simbiozama s arapskijem, persijskim i dr. jezičkim elementima, vrlo česti, obični i mahom udomaćeni u Njegoševu jeziku za njegove tvoračke i komunikativne potrebe u slučajevima kad se odnose na Tursku i Turke, ali i u drugijem situacijama, isto kao što je Turska Carevina za oko pola milenijuma u Crnoj Gori ostavila široke trajne i neizbrisive tragove u svijem oblastima života crnogorskoga naroda. Iako su došli kao pośljedica viševjekovnijeh nepomirljivih konfrontacija Turaka i Crnogoraca, turcizmi su posredstvom Njegoša kao pisca i vladara kako životno, tako i umjetnički ostali kao najilustrativniji izraz i dokaz njihovijeh kulturnih i civilizacijskijeh odnosa.[6]

Ispitujući u jednome svom radu prisustvo orijentalizama kod nekih naših savremenih pisaca, konfesionalno različitih, zaključili smo da frekventnost ove leksike u jeziku savremene crnogorske književnosti nije zanemarljiva i da se ona nerijetko javlja s izvjesnom stilskom obojenošću. Dalje, na relaciji vjerska pripadnost – jezik, uočava se veće prisustvo ove leksike u jeziku naših pisaca islamske vjeroispovijesti nego u jeziku hrišćana (…), mada i u jeziku ovih prvih danas uglavnom imaju poetsku funkciju.[7] Mi se, međutim, u ovome radu nećemo posebno baviti umjetničkim i stilskim funkcijama orijentalizama u jeziku romana Crnoturci Huseina Bašića, već ćemo posebnim popisom ukazati na frekventnost njihove upotrebe u tom romanu i na moguće uzroke te frekventnosti.

Ako bi se željela uspostaviti neka gruba klasifikacija orijentalizama u crnogorskome jeziku, moglo bi se reći da se ova vrsta leksike dijeli na tri kategorije.

  • U prvu bi kategoriju spadali orijentalizmi koji su opšteprihvaćeni u tome jeziku i koji kao takvi nemaju adekvatnu zamjenu. Takvi su recimo: amanet, hajduk, dušek, but, jorgovan, bakar, boja, česma, leš, pita, kafa, šerbet, fes, čekić, ćela i sl. U rječnik orijentalizama koji se ovđe donosi ušle su djelimično i takve riječi pri čemu se i u objašnjenju daje isti oblik riječi (npr.: džep – džep) kako bi se ukazalo na nepostojanje adekvatnoga prijevoda tj. domaće zamjene za njih.
  • Drugoj kategoriji bi pripadali oni orijentalizmi koji su takođe opštepoznati i izuzetno učestali, ali koji pośeduju i adekvatnu domaću zamjenu, pa se često orijentalizam i domaći sinonim naporedo upotrebljavaju. Takvi su na primjer: bunar, čobanin, kajmak, makaze, marama, magaza, avlija, inat, baksuz, veresija, kapija, konak i sl. Većina navedenih orijentalizama iz ove grupe upotrebljava se češće nego domaći sinonimi.

Orijentalizme iz prve i druge grupe pogrešno je smatrati tuđicama. Naročito se oni iz prve grupe ne mogu smatrati tuđicama jer u našem jeziku nemaju adekvatnoga sinonima. A pošto su i jedni i drugi ovđe toliko odomaćeni da ih govornici više ne doživljavaju kao tuđu leksiku, za njih je adekvatniji naziv pozajmljenice. One su podjednako prisutne (naročito ove prve) i u jeziku muslimana i hrišćana.

  • U trećoj kategoriji su oni orijentalizmi koji se rijetko upotrebljavaju i poznati su samo užem sloju govornika (bilo zbog toga što se danas ne upotrebljava pojam koji se njima nekad imenovao, bilo zato što potiče iz sfere islamskoga vjerskog života i sl.). Orijentalizme iz ove grupe ispravno je nazivati tuđicama. Oni su, prirodno, učestaliji kod govornika islamske vjerosipovijesti, a u književnome jeziku najčešće se javljaju s izvjesnom stilskom funkcijom i često su u vezi s tematikom i hronotopom djela.[8]

S obzirom na tematiku i hronotop romana Crnoturci Huseina Bašića, razumljivo je da je broj orijentalizama u njemu jako izražen. Tako se već u podnaslovu knjige srijećemo s prvim orijentalizmom – jazija. Tematika, hronotop, odabir likova, jezik likova i sl. i inače diktiraju određenu upotrebu jezika. U ovom slučaju, riječ je o adekvatno izraženoj upotrebi orijentalne leksike kojom se dočarava kako jezik likova u romanu koji pripadaju islamskom svijetu, tako i jezik određenoga vremena (poslije Berlinskoga kongresa) i prostora u tadašnjoj Crnoj Gori. Osim toga, i jezik naratora koji prati sudbinu jednoga zanavijek izgubljenog svijeta leksički je usklađen s vremenom i prostorom koji svojom pričom obuhvata. Tako je broj orijentalizama i u njegovu jeziku velik. Kad su u pitanju orijentalizmi iz druge kategorije, može se primijetiti da im narator uvijek daje prednost u odnosu na domaće sinonime. Dakle, i tematika i hronotop djela zahtijevali su veliki broj orijentalne leksike. U suprotnom, izgubila bi se autentičnost u prikazivanju vremena, prostora i likova djela. Ako se tome doda i činjenica da je i sam autor pripadao svijetu koji opisuje, razumljivo je da takva leksika u njegovom djelu mora zauzeti vidno mjesto.

U skladu s temom, vremenom i prostorom, Bašić je u ovaj roman uvrstio veliki broj likova koji pripadaju islamskom svijetu. Samim tim, impozantan je broj antroponima orijentalnoga porijekla i njihovih hipokoristika. Navodimo neke od njih:

Abdulah, Agan, Ahmet, Ali Sahib-paša, Ali-paša, Arslan-beg, Asim, Asko, Avdija, Avdo, Avdul, Azrail, Bac-Nimon, Bajro, Burhan, Čelebija, Ćamil, Ćor-Šaban, Derdemez, Destan, Dilaver, Duran, Duro, Dževahir, Fija, Gaib, Hafiz, Hajdar, Halitaga, Hamza, Hasan, Hatidža Hurka, Husein, Huso, Ibro, Idriz, Igbala, Irfan, Jakub, Jašar, Jedžudž, Jonuz, Juso, Jusuf, Kasum, Kodžamis-paša, Magbula, Mahir, Mahmut, Malezez, Mandžuka, Medžudž, Mehmed Ali, Merdžan, Misin, Muderis, Mufliz, Mujica, Mujo, Murtez, Murteza, Mustafa, Nasuf, Nejma, Numan, Nur, Nuško, Omer, Pemba, Ramo, Ramuš, Riko, Rufija, Rustem, Sakib, Salih, Sefer, Sinan, Skender-beg, Smail, Sulejman, Suljo, Šaćir, Šahin, Šahinaga, Šahza, Ševala, Tahir, Vejsel, Vildana, Zahid, Zejneba, Zeko, Zito, Zulfikar, Zulica, Zuma, Zumber itd.

U romanu Crnoturci brojna su i prezimena s orijentalizmima u njihovoj osnovi. Navodimo neka od njih: Pačariz, Ganić, Bajrović, Mustafagić, Hadžajlić, Džidić, Alap, Hadžimanić, Zekić, Ferizović, Kurbegović, Avdić, Duranović, Paripović, Mušović, Hadžimusić i sl.

Ova vrsta orijentalizama mogla bi se uslovno svrstati u treću kategoriju jer karakteriše samo jedan dio naših govornih predstavnika. Poput antroponima, Bašić, iz razloga koji su već pomenuti, upotrebljava veliki broj orijentalizama iz treće kategorije, naročito u govoru likova. Oni su tada gotovo po pravilu upotrijebljeni s određenom stilskom obojenošću. Upotreba takve leksike je naročito izražena u prikazivanju vjerske sfere života likova, djelova njihove tradicionalne nošnje, predmeta iz njihovih nekadašnjih domaćinstava, imenovanju jela i sl. Njihova upotreba dolazi do izražaja i u prikazivanju snova likova, i posebno njihovih težnji između sna i smrti, na putu za nestanak[9] – drumom za Karabak. Karabak, kao toponim za nepostojeću zemlju, u bukvalnom prevodu znači crno gledanje, crnogled i sl. Nije potrebno naglašavati niti ukazivati na stilske razlike između upotrebe navedenoga orijentalizma i našeg prijevoda. One su gotovo identične onima na koje je ukazao Novak Kilibarda govoreći o stihovima u Višnjićevoj pjesmi Početak bune protiv dahija: „Ala, kardaš, čudnijeh prilika / ono, joldaš, po nas dobro nije…“ i njihovom mogućem prijevodu koji bi glasio: „Ala, druže, čudnijeh prilika, / ono, saputniče, po nas dobro nije…“[10] Tajanstvena zemlja Karabak nesumnjivo je bolje imenovana tim tajanstvenim nazivom (kome se značenje i ne traži) nego našim prijevodom. U vezi s tim još treba istaći da je veliki broj toponima s osnovom kara, kako stvarnih tako i onih koji su produkt fikcije:

Karadag, Karabak, Karasag, Karamursel, Ušćup-Karadag, Karadan, Karabas, Karazan, Karakazan, Karataš, Karabaš, Karamiz, Karadiz, Karadenjiz, Karatašbaš, Karaodan, Karaorman, Karadoromorodan.

Rječnik orijentalizama u romanu Crnoturci

 

abahija – sukneni konjski prekrivač koji se stavlja preko sedla

abdest – muslimansko obavezno ritualno umivanje pred molitvu

adžo – stric

aga – velepośednik; vojni zapovjednik

ahar – konjušnica; muško odjeljenje u kući.

ahiret – posmrtni svijet

ajet – jedna rečenica u Kur’anu

akšam – prvi mrak (neposredno poslije zalaska sunca); četvrta muslimanska dnevna molitva

alafrango – na evropski način

Alah kerim – daće Bog; što Bog da

alaturko – na turski (orijentalni, istočnjački) način

aman – milost, pomoć (upotrebljava se kao uzvik moljenja, preklinjanja)

amanet – zavjet; ono što je nekome povjereno na čuvanje ili izvršenje

amidža – stric

anterija – gornji dio nošnje (i muške i ženske)

ar – stid, sram

aršin – stara mjera za dužinu

asker – vojnik

avaz – glas

avet – utvara, prikaza

avlija – ograđeno dvorište

azgin – nemiran, obijesan

babo – otac

babovina – očevina

badža – poseban otvor na krovu kuće kroz koji je izlazio dim

bajrak – zastava

bajraktar – barjaktar; zastavnik

bak – viđi! gledaj! pogledaj!

bakrač – bakreni kotao koji se vješao o verige za debelo metalno lučno vrijeslo

bašibozuk – demobilisani odmetnuti vojnici; pogrd. za tursku regularnu vojsku

bazar – orijentalna natkrivena ulica s trgovačkim tezgama i dućanima

bedem – debeli zid oko utvrđenoga grada ili kuće

beg – plemićka titula; riječ koja se dodaje muslimanskim imenima iz poštovanja

belaj – nevolja, muka, nesreća

belćim – vjerovatno; valjda; možda

bešare – predośećaj, nagovještaj

bešika – kolijevka

bimbaša – zapovjednik odreda od 1000 turskih vojnika

birvaktile – u stara vremena; davno nekad

borija – truba

bujrum – izvoli(te)

buljubaša – zapovjednik vojnoga buljuka (čete)

ceribaša – ciganski knez

čakmak – ognjilo

čakšire – nekadašnje pantalone s dugim turom i uskim nogavicama koje su se kopčale sa strane

čalma – saruk; platno omotano oko fesa

čamašir – veš

čaršija – trg; trgovački gradski kvart

čatma – zid od omalterisanoga plota; drveni omalterisani zid

čefurka – rupa

čejrek – četvrtina

čekić – čekić; poznata stolarska i građevinarska alatka

čelebija – gospodin

čengele – gvozdene kuke za vješanje mesa; vješala od gvozdenih kuka

čengija – kafanska plesačica

čerečiti – rezati na komade (čereke)

čibuk – dugačka lula

čunak – cijev

ćefin – bijelo platno u koje se zamotavaju umrli muslimani

ćehaja – pomoćnik ili predstavnik turskih velikodostojnika

ćeif – hir; volja; uživanje

ćemane – violina

ćenar – kraj, ivica; uski ćilim

ćeramida – žljebasti crijep, tigla

ćesa – kesa

ćilim – tkani vuneni tepih

ćiradžija – kiridžija

ćošak – ugao

ćošnik – veliki tesani kameni blokovi u uglovima starih kuća

ćuprija – most

ćuskija – teška metalna alatka za bušenje rupa i podizanje tereta

ćutek – štap; batina

dalga – talas

daidža – ujak

demir – gvožđe

demirli – gvozdeni

denjiz – more

derviš – pripadnik islamskih sekti

deva – kamila

dimije – široka suknja od laganoga materijala s uskim nabranim nogavicama

din – vjera; islam

divan – razgovor, beśeda

dolaf – uza zid pričvršćeni ormar s policama; sprava za navodnjavanje

dolama – ogrtač (poput kaputa) u starinskoj narodnoj nošnji

domuz – svinja; fig.: tvrdoglavac

dova – molitva

dućan – trgovačka radnja

duhan – duvan

dunjaluk – ovaj (ovozemaljski) svijet

dur – stani!

durbin – dvogled

dušek – vuneni madraci koji su služili za spavanje

dušmanin – neprijatelj

duvarina – zidina

džabe – besplatno; uzaludno

džada – put

džaiz – dozvoljeno

džam – staklo (uglavnom prozorsko)

džamadan – dio muške narodne nošnje (vrsta starinskoga prsluka)

džamija – islamska bogomolja

džeferdar – vrsta puške

džehenem – pakao

džemat – grupa ljudi u zajedničkoj molitvi

dženaza – muslimanska sahrana; kolektivna molitva prilikom sahrane

džep – džep

dževap – odgovor, pomoć

dževap učiniti – pomoći nekome u određenome poslu (uglavnom onome koji iz bilo kojega razloga taj posao ne može svršiti sam)

džin – div, neman, demon

džumbus – šala; veselje

đeisija – odjeća

đerdan – ogrlica

đogat – bijeli konj

đule – topovsko zrno

edžel – sudnja ura; vrijeme predodređeno za smrt

efendija – gospodin; titula vjerskih poglavara i obrazovanih muslimana

eškija – hajduci; odmetnici

evlad – potomstvo; đeca

fajda – korist

fenjer – petrolejska zastakljena lampa

fes – muslimanska kapa (najčešće s kićankom na vrhu)

fišek – metak za pušku

fukara – sirotinja; fig.: nemoralni ljudi

guba – kožna bolest

hadum – uškopljenik

hadž – odlazak na Ćabu

hadžiluk – putovanje u Meku; v.: hadž

hairli – srećno

hajduk – razbojnik; odmetnik od vlasti

hajvan – stoka, životinja

halal – oprost; ono što je dozvoljeno Kur’anom

halaliti – oprostiti; pokloniti

halvetije – pripadnici jednoga derviškog reda

hamam – kupatilo

hambir – povorka povezanih ljudi ili životinja

han – kuća za prenoćište putnika

handžar – nož s dvije oštrice

handžija – vlasnik hana

har – v.: ar

hatar – pamćenje; ljubav; volja; pristrasnost

havah – vazduh; visina

hazreti – poštovani; uzvišeni

hazur – gotovo; spremno

hefta – neđelja; sedmica

hesap – račun

hijanet – izdaja; izdajnik

horoz – upaljač (obarač) na pušci

ibrišim – svileni konac

ihtijar – starac

imam – muslimanski svještenik koji predvodi molitvu

indžijel – jevanđelje; Novi zavjet

insan – čovjek

inšalah – akobogda; sa srećom

išaret – gestikulacija

jacija – peta muslimanska molitva (u toku jednoga dana) koja se obavlja dva sata po zalasku sunca

jalah – bože pomozi

jaramaz – nepristojan čovjek

jastuk – jastuk; uzglavlje

jašmak – velika bijela prozirna marama kojom su se zabrađivale muslimanske žene

jatagan – vrsta sablje

jazija – pismo; natpis

jok – ne! nije!

kačak – odmetnik

kafana – kafana

kahva – kafa; kafana

kahvedžija – kafedžija

kaldrma – kamenom popločan pod (ulice, avlije, sokaka i sl.)

kamiš – štap od čibuka (v.: čibuk)

kanat – krilo (od vrata, prozora)

kandža – kandža

kapak – poklopac (na boci, očima, prozoru i sl.)

kapidžik – sporedna vrata prema sokaku ili suśednome dvorištu

kapija – dvorišna vrata

kara – crn

karaboja – crna boja

karandžoloz – crni demon (zli duh koji se, prema narodnom vjerovanju, javlja uoči Božića)

karanđoloz – v.: karandžoloz

karavan – trgovačka povorka

kasap – mesar

kasatura – nož; bajonet

kaurin – hrišćanin

kavez – kavez

kibla – strana svijeta na kojoj se nalazi Ćaba prema kojoj se okreću muslimani prilikom molitve

kidisati – navaliti; žrtvovati se

kijamet – Sudnji dan; fig.: nesreća, žurba, mnoštvo

kijametski dan – Sudnji dan

kismet – sudbina

kjatib – pisar

kočija – konjska zatvorena kola

kodža – veliki, uvažen

kolan – kaiš

kologazija – viši oficir

komšija – komšija, suśed

konak – prenoćište

kubura – vrsta kratke puške

kujruk – pletenica; rep

kundak – drveni dio puške

kurban – žrtva; brav koji se kolje na Kurban-bajram

kuršum – puščano zrno

lejleikadr – 27. noć mjeseca ramazana

magaza – magacin

mahala – ulica

mahnit – lud

maksum – dijete

mašalah – uzvik protiv uroka (u bukvalnom prijevodu: Ono što Bog hoće, to i biva)

mašice – hvataljke za žar

matrak – toljaga; muški polni organ; fig.: ništa

matuf – senilni starac

mazgala – puškarnica

medet – milost (traženje pomoći: avaj, upomoć i sl.)

medžidija – turski novac

mejdan – borba; dvoboj

mejdandžija – onaj koji dijeli mejdan

mejt – mrtvac

mejtef – muslimanska osnovna vjerska škola

merak – uživanje; strast

merhaba – muslimanski pozdrav

mezar – grob

mezaristan – groblje

minđuša – naušnica, minđuša

mintan – dio nekadašnje nošnje (poput jakne)

miralaj – pukovnik

misirka – vrsta kokoške; vrsta tikve

mizdrak – vrsta koplja

muhadžer – izbjeglica

mula – titula koju nose vjerski obrazovani ljudi

munafik – licemjer

munare – džamijska kula

musafir – gost

nafaka – sreća; jelo i piće; ono što je čovjeku suđeno da za života pojede i popije

nesh – vrsta pisma

nišan – nadgrobni spomenik; oznaka na oružju za ciljanje

nizam – turski vojnik

nur – svjetlost

nurdova – molitva za mrtve

oferčiti – procijeniti razabrati

opervaziti – optočiti; uokviriti; ograditi

oroz – kokot

ortak – drug u nekom poslu

pačariz – šteta; štetočina

padišah – car; vladalac

pamuk – pamuk

paša – titula velikodostojnika

patlidžan – patlidžan; paradajz

pendžer – prozor

perčin – rep kose, kika (i kod muškaraca)

pervaz – optok; ograda; okvir; ram

pišman biti – predomisliti se; odustati od nečega

pokarabasiti – priviđati se (odnosi se na utvare i sl.)

popišmaniti – v.: pišman biti

pustećija – neostrižena ovčja uštavljena koža

raf – polica

rahmet – božja milost

rahmetli – pokojni

rakija – rakija

rastabiriti – protumačiti san

razilak – zadovoljstvo; saglasnost

rospija – prostitutka; nemoralna žena

sabah – zora; prva muslimanska jutarnja molitva

sačma – sačma; sitna olovna zrna kojima se pune fišeci za puške

sahat – sat; ura; časovnik

sahibija – domaćin; vlasnik

sakaluk – ogrlica

samar – drveno sedlo koje se stavlja na magarad i tovarne konje

sanduk – škrinja; drveni kovčeg

sećija – drvena klupa u starim orijentalnim kućama koja se prostirala s kraja na kraj zida u kojem su prozori

sedef – sedef, biser

sehara – škrinja optočena išaranim limom (u njoj se držala đevojačka sprema)

semahana – prostorija u kojoj derviši obavljaju svoje obrede

serbes – slobodno; bez straha

serbez – v.: serbes

sevap – bogougodno djelo

sevep – zbog; radi

sikter – napolje! marš!

skeledžija – splavar

sofra – okrugli niski sto; trpeza

sokak – kraća ulica

srma – srebro

sultan – car

sura – poglavlje u Kur’anu

suret – slika; maškare

šal – šal

šalvare – dimije; široke muške

pantalone

šamija – marama

šehadet – svjedočenje (molitva) o priznanju Allaha za boga i Muhameda

za božijega poslanika

šehit – poginuli musliman u borbi za vjeru

šejh – starješina

šejtan – đavo

šeret – vragolan; prepredenjak; lukavac

šimšik – munja; grom

šinik – mjera za žito (šuplja posuda u kojoj se žito mjerilo) od 80 oka

špag – džep

tabija – kameno utvrđenje s kojega pucaju topovi

tabiriti – tumačiti; tumačiti snove

tabut – muslimanski mrtvački sanduk bez poklopca

tadž – kruna; vrsta derviške kape

tamburica – muzički instrument

taraba – ograda od dasaka

tavanica – plafon

taze – nov; svjež

tefter – bilježnica; trgovačka knjiga

tekija – derviški dom

tepsija – okrugli bakarni sud u kojem se peče hljeb, pite i sl.

testija – zemljani sud za vodu

toke – metalne ploče i dugmad na prsima koje su služile kao ukras ili kao pancijer

torba – torba

tur – stražnjica; dio garderobe koji pokriva stražnjicu

turban – v.: čalma

ugursuz – nevaljalac; loš čovjek

utitahte – daske koje se ukoso polažu u grob iznad pokojnika

vakat – vrijeme

vala – bogami; baš

valahi – tako mi boga!

veresija – trgovina na čekanje

virt – derviški obred

zabataliti – zapuštiti; zanemariti

zainatiti – usprkositi; zakapricirati

zar – vel pod kojim su muslimanke izlazile pokrivene na ulicu

zejtin – ulje (prvobitno se odnosilo samo na maslinovo ulje)

zeman – vrijeme

zerzelja – zemljotres

zikr – invokacija Boga; zajednička derviška molitva u slavu Boga

zindan – tamnica

zorom – silom; na silu

zulum – nasilje; bezakonje

zurna – vrsta svirale (preteča oboe)

 

 

ORIENTALISMS IN THE NOVEL CRNOTURCI OF HUSEIN BAŠIĆ

(abstract)

In this work, the author gives a short review of the presence of orientalisms in Montenegrin language and on their significance in the novel Crnoturci of Husein Bašić. Without looking back especially on the artistic functions of this lexis in the mentioned novel, the author brings the dictionary of orientalisms which this novel abounds in.

 


Literatura

Bašić 1996.

Bašić, Husein. – Crnoturci, Udruženje pisaca Sandžaka, Novi Pazar, 1996.

Čirgić 2007.

Čirgić, Adnan. – Prisustvo turcizama u jeziku savremene crnogorske književnosti (fragmentarni osvrt) u knjizi Jezički neprebol, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje, Cetinje, 2007.

Kilibarda 1998.

Kilibarda, Novak. – Poetska funkcija turcizama u narodnoj epici u knjizi Epska mjera istorije, Univerzitet Crne Gore, Podgorica, 1998.

Nikčević 2004.

Nikčević, Vojislav P. – Turcizmi u crnogorskom jeziku kao kulturološki i civilizacijski izraz (na primjeru Njegoševa jezika) u knjizi Jezikoslovne studije, Centralna narodna biblioteka Crne Gore „Đurđe Crnojević“, Cetinje, 2004.

Simeon 1969.

Simeon, Rikard. – Enciklopedijski rječnik lingvističkih naziva, Tom I, Matica hrvatska, Zagreb, 1969.

Simeon 1969*.

Simeon, Rikard. – Enciklopedijski rječnik lingvističkih naziva, Tom II, Matica hrvatska, Zagreb, 1969.

Škaljić 1965.

Škaljić, Abdulah. – Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo, 1965.

Adnan ČIRGIĆ


[1]  Škaljić 1965, str. 14.

[2]  Simeon 1969*, str. 643.

[3]  Simeon 1969*, str. 644.

[4]  Simeon 1969, str. 994.

[5]  Poznato je da se nemuslimani, kad su u pitanju turcizmi, mnogo više u izgovoru riječi udaljavaju od izvorne riječi, preuzete od Turaka ili preko Turaka. – Škaljić 1965, str. 19.

[6]  Nikčević 2004, str. 204.

[7]  Čirgić 2007, 92.

[8]8 U pomenutome radu o orijentalizmima, između ostaloga, zaključili smo: Ako iz ovoga spiska (orijentalizama – A.Č.) izuzmemo onu orijentalnu leksiku koja se odomaćila u našem jeziku, kako u književnome, tako i u razgovornom, može se reći da svi turcizmi u jeziku pomenutih pripovjedaka imaju poetsku (stilsku) funkciju. – Čirgić 2007, str. 91.

∗ Neki antroponimi iz ovoga spiska javljaju se u djelu s titulom pored imena i bez nje, npr. Omer i Omer-beg, Omer-aga, Omer-paša ali smo mi ovđe, iz razumljivih razloga, navodili samo jedan od takvih oblika.

[9]  Bašić 1996, str. 5.

[10]  Kilibarda 1998, str. 104.

Podijeli

Komentari su suspendovani.