Sonja Tomović Šundić – Petar I
Monodrama “Petar I” Sonje Tomović – Šundić objavljena je u izdanju Otvorenog kulturnog foruma sa Cetinja i Crnogorskog društva nezavisnih književnika. Za izdavača je potpisan Milorad Popović, a urednica izdanja je Dragana Tripković. Likovna urednica knjige je Ana Matić, a fotografija je rad Lazara Pejovića.
Odlomak
(Skromna soba Cetinjskog manastira,
Vladika sjedi za stolom u polumračnoj
ćeliji, sa brojanicama, udubljen u molitvu.
Dostojanstveni starac, plemićkog držanja. Visok,
izduženog lica askete, svijetlih očiju, sa
svilenkastom sijedom kosom).
Ustaje naglo; šeta po sobi, izgovara
molitvu i u zanosu, prebira po brojanicama;
Lučin dan… Nikad ljepši nije osvanuo…
Prozračni sunčev zrak ulazi u ovu
mračnu keliju, kao znak Višnjega… Zaista bra-
ćo moja ljubezna, vrijeme je da ovaj svijet zamijenim
boljim… boljim… Smrt je jedino što
dugujemo Gospodu…
6
(Okreće se u mračni kut)
Jesi li ti to Franjo Dolči? Govori, neću
da čekam… Izađi na svjetlost da ti vidim lice,
vjerni moj Dubrovčanine. Ah, ništa, samo ti-
šina i lukavstvo ljudsko… Dolči spava vječnim
snom… Malo je umnijeh glava u nas takvih
bilo… Kazuj gdje si sad, tvoji mudri savjeti,
razgovori što nekad mi veseliše dušu i samotne
monaške dane… Držah te za časna i poštena
čovjeka… Smrt jednog pravednog čovjeka to je
smrt čitave Vaseljene.. Tišina kao u grobu…
Znam da će tvoja sudbina upućivati
prstom na razne krivce… Tamo gdje nema
dokaza, mašta radi prekomjerno… Bog koji
ispituje srce ljudsko još u utrobi čelovječeskoj,
pred kojim ništa sakriveno i potajno bit
ne može, znade da se ništa zakonoprestupno
održati ne može… Svaki blagorazuman čovjek
zna da će ostati samo ona djela rasuždenija
ljudskog čija je sverha blagopoučna i da se
Sonja Tomović Šundić – PETAR I
7
svako prestupljenije po nekom zakonu prirode
ne može održat, nego je slabo i ništavno…
Od kada je mudri i čestiti plemić Georgije
Crnojević, ostavio duhovnog oca, za zakonitog
vladara ovog hrabrog naroda, pod načalstvom
Germana, utvrđivaše se narod u slogu i
u soglasje u kome svaka sreća i napredak stoji
ne dopuštajući domaće razdore i nesloge…
Evo su već četrdeset i tri godištah otkada
sam ja postao među Crnogorcima Vladikom.
I kakva je sverha i polza bila od svih
mojih poslova i želanija u narodu… No, nije
mislim nijednog Crnogorca ili crnogorskog
plemena, a kamoli crnogorskoga glavara koji
ne zna s kolikijem sam ja usrdijem radio i koliko
sam želio i trud moj postavljao da Crnogorci
praviteljstvo i zakon među sobom drže,
da slogu i poslušanije i ljubav prema otačestvu
među sobom učine, da se razumno i blagopristojno
vladaju…
8
Ja sam mnozini omrznuo, zašto žalim
nejaku siromaš od napasti i samovlastva
i zašto govorim pravo… Ali, Bog pravdu ljubi,
pred kojijem sva sila čovječanska ovoga svijeta
bila bi ništa, kad bi ona protivu volje božje
išla, i teško onome čelovjeku koji govori da je
svjetlost tmina a tmina da je svjetlost… i ne
oće govoriti ono što je pravo, nego po mitu ili
po hajteru ili po kojemu drugome načinu govori
i čini ono što je bezakono i nepravedno…
Neka me dakle, za moje pravdoljubije
mrzi tko hoće. Ja sam već ostara… ne bojim se
uroka… govoriću pravo dokle, u mene srce kuca…
Vele da se riječ crnogorskog mitropolita
ostvaruje brže nego munja… Da sam obrazovani
mitropolit, ljubitelj knjige i štampane
rječi, koji gospodari nepokornim narodom i još
kažu da je Crnogorcima moja volja Zakon!?
Kažu Crnogorci, da moj blagoslov
raduje blagočestive hristjanske duše, a moja
Sonja Tomović Šundić – PETAR I
9
kletva djejstvuje na krivce da im svaka sreća
pogine, vo vjeke vjekovah. No, ja nisam rad
nijednom čovjeku zlo, ni Turčinu ukoliko se
moralnog zakona drži… Jer ja nijednoga zloga
čovjeka ne držim za ljudsko biće… I ko ne sabira
u zakonu pravde, rasipa… Ja rati ne želim
i nigda je želio nijesam osim u slučaju da se
od napasti branim… – Brat je mio koje vjere
bio, ako hoće bratski postupati…
A, onaj Bronjevski, ruski putopisac
piše da na utvrđenjima sa svojom svitom gardista
ljepše komandujem nego što blagosiljam
oficire, ličim mu više na đenerala nego
mitropolita…
Ali, neka znadu da ja jesam i ostavio
crkve i manastire i sve crkvene i manastirske i
domaće poslove. Zaboravio na dušu i zdravlje
samo da svi Crnogorci utvrde svoju slobodu i
da žive kao braća mirno, bez ikakve mrzosti
kloneći se zla. I da potvrde stegu i jedinstvo
10
među sobom da se razumno vladaju prema
zakonu božije i ljudske pravde.
Moja žizni ne imade drugi smisao
nego da Crnu Goru od tuđinskoga ropstva
oslobodim i sjedinim moralnim i pravnim
načalima.
I još da znate za slogu i poslušanije
ja ne imadoh druge sile, niti zakona sem riječ
moju, zato što znam šta mi je dužnost i što
mi Bog zapovijeda… Zato sam i onomade pisao
austrijskim vlastima u Kotoru, povodom
njihovih žalbi na Crnogorce: “Vaše gospostvo
ima gradove, tamnice, sindžire i silu vojnu i
pandure… i sa svijem tim ne možete zle i neposlušne
ustrašit, premda oni ne žive raspr-
šeni po gorama kako Crnogorci, nego po gradovima.
Ja ne imajući takve jakosti osim pera
i jezika ne mogu prinuditi silom na poslušanje
nikog… nego svakog molim da ako hoće
dobrovoljno izvršava zakon Božji… I za prive-
Sonja Tomović Šundić – PETAR I
11
sti nepokorne na poslušanije i samovoljnost
crnogorsku suzbiti ja ne imah, sile ni zakona,
ni tavnice ni sindžire do riječi po premudrom
blagovoljeniju…“
Ostario sam više i život izgubio od
teškoga samovoljstva crnogorskoga nego li
od svake druge tegobe i muke… I dođe mi da
od nerasudnosti i domaćeg rata pod starost
sa Cetinja se uklonim… I velika carstva u nesreću
i pod tuđi jaram padaju, bez sloge i poslušanija,
a mali narod može praviteljstvom,
velikim i silnim narodom postati.
No, narodu mom nekad bi draže da
se zove bezakonim narodom, hajducima samovoljnim,
kao što čine svi zlotvori ovoga
svijeta. Ako vas vaše samovoljstvo Crnogorci
ne nažene na veliku vašu sramotu i nesreću,
nemojte me zvati mojijem imenom…
Među vama je moje serdce uvhelo i
starost moja nema počivala i radosti nigdje…
12
I što koji više radi za dobro opštenarodno,
to se više zavist protiv njega vooružava…
“Jer je vama protivno sve što je Bogu
i poštenijema ljudima ugodno,vi ste od Boga
otstupili i sasvijem strah božji izgubili, vi ne
nahodite dobra i poštenja ni u čemu, nako u
svoje zlo i bezakono samovoljstvo, vi ne imate
višijeh zlotvora od samijeh sebe i vama niko
ništa ne čini bez vaše zađevice…“
Svaki blagorazuman čovjek prvo promisli
dobro i rasudi što ima činiti… pa ako vidi
da će svrha njegova djela biti blagopoučna,
onda započne dejstvovati, a onoliko započeti
neće… Eh Crnogorci prosviješteni narodi,
imaju mudre i učene senatore i ministre koji
perom dejstvuju, a poslije upravljaju a u vas
takovijeh ljudi nema… oni su sačinili zakone i
sve potrebite uredbe… a vi zakone i uredbe nemate…
Oni znadu što se u svijetu čini, a vi ne
znate što je svijet, oni uzdanicu u nekoga ima-
Sonja Tomović Šundić – PETAR I
13
ju, a vi se ne možete ni u boga uzdati… Nijedan
narod ne može biti čestit ni srećan u kojemu
zakonita suda i dobrog praviteljstva nema…
O AUTORU
Sonja Tomović – Šundić, rođena 1964. godine u Beranama. Osnovnu i srednju školu završila u Podgorici, sa odličnim uspjehom. Školske 1982/83. god. upisala se na Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu – smjer za filozofiju. Postdiplomske studije na Filozofskom fakultetu u Beogradu upisala 1987. godine i završila 1990., a magistarski rad pod nazivom: “Aristotelovo učenje o tragediji i njegov kasniji uticaj” odbranila 1990. Doktorsku desertaciju pod nazivom: “Produktivnu moć recepcije u savremeni teorijama” odbranila 1999. godine, na Filozofskom fakultetu u Beogradu.
Iz oblasti antropologije, filozofije, estetike ima osam stručnih kniga i brojne tekstove objavljene u različitim naučnim publikacijama. Objavljene knjige i studije: – Njegoševo poetsko bogoslovljenje (1991) – Od književnog djela ka čitaocu (1994) – Njegoševo poestsko bogoslovljenje (Stupovi,1996.) – Od književnog djela ka čitaocu (Stupovi,1997.) – Problem recepcije u savremenim estetičkim teorijama (Podgorica, 1998) – Studije i ogledi iz antropologije (Novi Sad, 2004) – Danilo Kiš, između Lovćena i Zida plača (Novi Sad, 2005) – Njegoš pjesnik i mislilac (Novi Sad, 2006) – Književno-antropološki portreti (Podgorica, 2007) – Petar I, vladar crnogorski (Podgorica, 2007) – Borhesova književna mitologija (2009) – Etika ljudskih prava (2010) – Identitet i vrijednosti (2011) – Horizonti Petra Lubarde (Cetinje, 2011)
Objavila veliki broj članaka i priloga u štampi, učestovala na brojnim domaćim i međunarodnim kongresima, simpozijumima i seminarima Stalni radni odnos zasnovala na Filozofskom fakultetu u Nikšiću 1989. godine. Za asistenta na Odsjeku za filozofiju i sociologiju Univerziteta Crne Gore izabrana 1996. godine.
U akademsko zvanje vanredni profesor Univerziteta Crne Gore, za predmet Antropologija, izabrana 2005. godine. Od 2006. godine angažovana na Fakultetu političkih nauka, gdje izvodi nastavu na više predmeta. U akademsko zvanje redovnog profesora Univerziteta Crne Gore, na predmetima Politička antropologija, Estetika, Filozofija i Studije roda, izabrana je 2010. godine. Odlukom Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore, 2010. godine, imenovana je za dekanicu Fakulteta političkih nauka.
