Dušan Jovanović – NISAM
Zbirka pjesama “Nisam” Dušana Jovanovića, objavljena je u izdanju Otvorenog kulturnog foruma sa Cetinja. Za izdavača se potpisuje Milorad Popović, a urednica izdanja je Dragana Tripković. Knjigu poezije “Nisam” sa slovenačkog je preveo Josip Osti, a opremila je likovno Suzana Pajović.
O PISCU
Dušan Jovanović je rođen 1939. godine u Beogradu. S porodicom je,1951, doselio u Ljubljanu, u kojoj je diplomirao engleski i francuski jezik te književnost na Filozofskom fakultetu, a pozorišnu režiju na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju. U početku je pisao pozorišne kritike, a potom osnovao Študentsko aktualno gledališče – ŠAG. Jedan je od osnivača pozorišta Pupilije Ferkeverk, krajem šezdesetih i Eksperimentalnog pozirišta Glej, početkom sedamdesetih. Njega i njegovu poluamatersku grupu Pupilički vodila je želja otkrivanja granica pozorišta, što je bio odgovor na varljivu harmoniju društva i tadašnju zvaničnu umjetnost. Grupa se kasnije raspala. Od 1978. do 1985. bio je umjetnički vođa Slovenskog mladinskog gledališča. Godine1989 postao je docent na Akademiji za pozorište, gdje je predavao režiju. Poslije romana Don Juan na psu ili Zdrav duh v zdravom tijelu (1969), mada se povremeno vraća prozi, pričama, prevashodno se posvećuje pisanju dramskih tekstova i režiji. Pored više radio i TV drama (Autostop, Još uvijek ga volim, Subota poslijepodne – sve 1978) te filmskih scenarija, autor je brojnih pozorišnih drama. Od Predstave neće biti (1961), preko Marke, a na to još i Emilija (1970), Ludaci (1970), Oslobođenje Skoplja (1979), Karamazovi (1981), Zid, jezero (1989), do Balkanske trilogije (1997) i drugih. Njegove drame izvođene su širom nekadašnje Jugoslavije i prevedene na desetak jezika. Najpoznatije, Oslobođenje Skoplja i Karamazovi, uprkos zabrana bile su popularne i u inostranstvu nagrađivane. A 2009. godine objavio je knjigu pjesama Nisam. Režirao je preko stotinu predstava domaćih i stranih autora (Miroslav Krleža, Branislav Nušić, Eugene Ionesco, Samuel Beckett, William Shakespeare, Maksim Gorki, Antun Čehov, Moliere…). Dobitnik je više nagrada za dramski tekst i režiju u Sloveniji, kao i brojnih međunarodnih priznanja. Između ostalih 10 Borštnikovih nagrada za režiju, Sterijinu nagradu, Gevellinu, Prešernovu, nagradu Bojana Stupice…
ODLOMAK
***
Nekada sam čuo tiktakanje vremena.
Nekada sam čuo lupanje srca.
Nekada sam čuo kako je igla pala na pod.
Ništa od toga ne čujem više.
Oslabio mi je sluh.
Ili tišine nema više?
***
Ne lumpujem
Ne idem više u krčme
Ne pijem
Ne pušim
Ne motam više jointe
Ne pjevam
Ne vrištim
Ne plešem
Ne skačem
Ne trčim
Ne jedem više čvarke, butiće i rebarca
Ne ganjam ženske
Ne svađam se više oko zvijezde petokrake
OF, IX korpusa, NOB-a, Tita i AVNOJ-a
Totalno sam otišao u kurac
***
neću više skupljati zvjezdice i pčelice
neću potpisati nijednu peticiju više
nijedno pismo podrške
neću biti u odboru
neću biti u komisiji
neću biti u savjetu
neću više sastančiti
demonstrirati
protestirati
dežurati
lobirati
neću viće dići slušalicu
neću više birati
neću više kandidirati
brišite me
brišite
sa svih spiskova
***
jedni izgube živce,
jedni izgube srce,
jedni izgube pamćenje,
jedni izgube čast,
jedni izgube ugled,
jedni izgube nadu,
jedni izgube hrabrost,
jedni izgube posao
jedni izgube radost u radu,
jedni izgube vlast nad sobom,
jedni izgube vlast nad drugim,
jedni izgube imanje,
jedni izgube mir duše,
jedni izgube opkladu,
jedni izgube bitku,
jedni izgube rat,
jedni izgube glavu,
jedni izgube slobodu,
jedni izgube dijete,
jedni izgube osjećaj za vrijeme,
i lupetaju u tri krasne.
***
Strašan je ovaj ledeni vjetar
I propuh u hodnicima
Strašna je ova cesta puna rupa
Strašan je ovaj plinovima zasićen vazduh
Strašna je ova crna prijeteća dubina
Strašne su ove vijesti o opustošenju
Strašne su ove hladne pomije u kanalima za oticanje
pomiješane s plastikom i razbijenim ciglama
Strašno je ovo razočaranje
Koje dođe nakon što smo zadovoljili želju
Strašna je ova mučna neizvjesnost
A najstrašniji je strah u kostima
***
Neki kriju lice dlanom
Neki kriju lice maramom
Mjesec se krije za oblacima
Ona krije godine
On krije osjećanja
Dijete se krije ispod kreveta
Neki kriju svoje prave namjere
Neki se kriju od sunca
Ti se kriješ od mene
Ja se krijem od tebe
Šta će biti
Kada se sretnemo
***
jedni zalutaju u šumi
jedni zalutaju u magli
jedni zalutaju na krivi put
jedni zalutaju u droge
jedni zalutaju pod zastavu vođe
jedni zalutaju na drugu obalu
a potom u jamu
i ne vrate se.
***
Šutimo, kada smo uvrijeđeni, tužni, šokirani
šutimo, kada nam se događa nepravda,
šutimo, kada nas grde,
šutimo, kada smo ljuti,
šutimo, kada nam je glava prazna.
Šutimo iz uljudnosti,
šutimo, jer nećemo izdati prijatelje,
šutimo iz zbunjenosti,
Šutimo iz protesta,
Šutimo, kada nas je strah.
Šutimo, kada neželjeni gost kuca na vrata.
Šutimo diskretno, bezobrazno, rječito, diplomatski,
na simpatičan, komičan, neprimjeren način,
kao kost, kao kamen, kao grob,
Šutimo i smiješimo se,
Šutimo i crvenimo,
Šutimo i gutamo pljuvačku,
Šutimo i gledamo u pod.
Šutimo sa suzama i prkosom u očima.
A najmanje šutimo tada, kada nemamo šta reći.
