IVAN LOVRENOVIĆ Sizifova sreća

razgovori, kronike

Knjiga “Sizifova sreća” Ivana Lovrenovića zbir je razgovora i hronika obavljenih u periodici od 80-tih godina do danas, objavljena je u izdanju Otvorenog kulturnog foruma sa Cetinja. Za izdavače su potpisani Goran Martinović i Ivan Pandžić, a urednik izdanja je Milorad Popović. Likovna urednica je Ana Matić, dok je naslovnu stranu uradio Lazar Pejović.

O DJELU

Desetljeća koja buhvaćaju tekstovi u ovoj knjizi, po dubini promjena i po drastičnosti lomova što su ih unijela u privatne živote ljudi i u njihov društveni život, vrtoglavija su od stoljeća. Jednoga će dana o tim promjenama i o tim desetljećima, možda, pisati historičari istraživači s mudre distance, i znati o njima mnogo više i sigurnije od nas, svjedoka i sudionika. “I sam obuhvaćen tim promjenama i lomovima, u privatnom i u javnom životu, autor danas s određenom pouzdanošću može reći samo jedno. Na mjesto sigurnosti s kojom je – dok je trajalo svjedoštvo i sudioništvo – mislio da zna sve najvažnije što se treba i mora znati, o čemu se treba i mora svjedočiti, stupila je danas rezignacija, a na mjesto apodiktičnosti kojom se nekad izgovaralo to što se imalo izgovoriti, stupila je sumnjičavost, autoironija. To ne znači promjenu stavova o ključnim događajima, ulogama, politikama; to dolazi iz osjećaja promašenosti i uzaludnosti svih napora i nastojanja – vlastitih i tuđih – da stvari ne pođu baš onako kako su pošle, i kako idu i danas: putom sveobuhvatne atrofije društvenoga smisla i racionaliteta. I sve se češće javlja novim glasom kojim, kao iz potaje, skeptično došaptava: ne daje li ti nova stvarnost razlog i nalog za provjeru svega što si nekad pisao i izgovarao? Treba li uopće i reći da se pri tome najprije i najviše, možda i jedino, misli na Bosnu”.


O AUTORU
Ivan Lovrenović rođen je 1943. u Zagrebu. Odrastao je u Mrkonjić-Gradu (Bosna) gdje je
završio osnovno školovanje. U Zagrebu je završio gimnaziju i filozofski fakultet (južnoslavenske
književnosti, jezik, etnologija). Radio u Mrkonjić-Gradu kao gimnazijski profesor i u Sarajevu
kao urednik (Odjek, Veselin Masleša, Svjetlost). Od 1993. do 1997. godine u egzilu s obitelji
(Zagreb, Berlin). Živi u Sarajevu. Objavio je tridesetak knjiga (ritmizirana proza, romani,
kulturnopovijesne studije, eseji i kronike, književne antologije). Godine 2005. izašla su mu
Izabrana djela u osam knjiga (Durieux, Zagreb). Knjiga o kulturnoj povijesti Bosne i
Hercegovine Unutarnja zemlja objavljena mu je u prijevodima na njemački, engleski, madžarski
I češki jezik. U izdavačkoj kući Synopsis (Sarajevo–Zagreb) uređuje biblioteku Iz Bosne
Srebrene (izabrani spisi bosanskih franjevaca od 17. do 20. stoljeća). Do sada je u njoj izašlo
deset tomova. Nagrada „Midhat Begić” 2009. godine za esej Ivo Andrić, paradoks o šutnji.
Nagrada „Meša Selimović” 2014. godine za roman Nestali u stoljeću. Nagrada „Mirko Kovač”
2016. godine za knjigu eseja Isus u Ahmićima.

Podijeli

Komentari su suspendovani.