OKF Cetinje, 2012.

Knjiga Prevedena književnost – kritike i prikazi sadrži izbor iz blizu hiljadu tekstova koji su protekle decenije objavljeni u raznim dnevnicima i nedjeljnicima: “Vijesti”, “Pobjeda”, “Monitor” i u beogradskom NIN-u. Njihovo objavljivanje u knjizi rezultat je potrebe da se našem čitaocu omogući valjano upoznavanje sa najpoznatijim knjigama prevedenim sa raznih svjetskih jezika. U ovoj knjizi našle su se kritike djela mnogih svjetskih pisaca, dobitnika književnih priznanja, od Nobelove, Bukerove, IMPAK Dablin nagrade, Gilerove, Orindž, Femine, Gonkurove, National Book Award nagrade i nekih drugih.

…Izuzetno značajan posao obavio je Vujica Ognjenović, a značajni poslovi, posebno na njivi kulture, na prostorima našeg jezika, rijetko kada su bivali cijenjeni, a danas su, povrh svega, i sistemski i sistematično potcijenjeni. Ovaj neumorni kulturni pregalac, pisac i slikar, maštar i tragalac za tajnovitim, načinio je svoj izbor kritika i prikaza, uz dodatni vlastiti sud, dugačkog spiska najčitanijih i u svijetu ovog vremena najprevođenijih knjiga šarolikih žanrova, od književnosti do putopisa i politike…

Vuk Drašković, iz Predgovora

…Vujica Ognjenović (i samo ozbiljan pisac) svoju interpretativno-kritičku avanturu kao da počinje nakon svih ovih uvida. Jeste teško, jeste sve teže, ali bez književne kritike jedna intelektualna scena zapravo i ne postoji.
Drugi važan momenat u književno-kritičkom radu ovoga autora jeste i činjenica da je njegov fokus usmjeren na – vavilonsku književnost. Odnosno, Vujica konsekventno prati savremenu planetarnu književnost. Autori i njihove knjige sa svih kontinenata su tu – književnost i ne može postojati drugačije nego kao kosmopolitska djelatnost… Zato je njegova nova knjiga nezaobilazan doprinos novijoj crnogorskoj duhovnoj produkciji. Ovakve knjige onoga ko ih uzme u ruke pretvaraju u građanina (odnosno – čitaoca) svijeta. Zato su važne. Nadam se da ćemo u narednom godinama čitati još sličnih knjiga ovoga vrijednog i posvećenog autora.

Balša Brković, Rezenzija za novu knjigu kritika i prikaza Vujice Ognjenovića

odlomak:

DEN BRAUN: “DA VINČIJEV KOD”

…Ono što roman “Da Vinčijev kod” čini tako privlačnim su svakako intrigantne teme iz istorije umjetnosti i religijskog simbolizma, Vatikanske tajne, templari, egipatske piramide, Kumranski rukopisi, ali i dramatične situacije prepune iznenadnih obrta. Čitaoce ne mogu ostaviti ravnodušnim priče o sudbini Isusa Hrista, o Sionskom prioriju, tajnom bratstvu osnovanom u 11. vijeku, o Da Vinčijevim kodovima skrivenim na slikama, o moćnoj katoličkoj organizaciji “Opus Dei”, Svetom Gralu. Interesantno je saznati, ko je zapravo Mona Liza, i kako je nastalo njeno ime, jesu li četiri jevanđelja lažna, zašto je 1, 618 Božanski broj, šta se to promijenilo na Nikejskom saboru?

O ideji koja ga je potakla da napiše “Da Vinčijev kod” Den Braun kaže: “Puno toga sam saznao o misterijama Da Vinčijevih slika na Seviljskom univerzitetu u Španiji, još dok sam bio student istorije umjetnosti. Prošle su godine, dok nijesam počeo da istražujem Vatikanske tajne arhive za roman “Anđeli i demoni” i tada sam se opet vratio Da Vinčijevoj enigmi. Otišao sam u Luvr i imao sam sreće da vidim neke od originala Da Vinčijevih slavnih radova, isto tako i da razgovaram sa istoričarima umjetnosti koji su mi pomogli da bolje razumijem misterije, koje su se skrivale iza iznenađujućih grešaka. Od tada, bio sam zarobljen tom idejom. Proveo sam godinu dana istraživajući, prije početka pisanja “Da Vinčijevog koda”.”

Den Braun tvrdi da su znaci svuda i da je sve zapisano u simbolima, samo ih treba pravilno protumačiti. Prije nego što će se posvetiti pisanju, Den Braun je predavao engleski jezik. Zanimanje za kriptografiju i tajne državne agencije, navelo ga je da napiše prvi roman “Digitalna tvrđava”. Roman istražuje tanku liniju između građanske privatnosti i nacionalne bezbjednosti. Braunov sljedeći tehno-triler “Tačka prevare” bavi se pitanjima morala u politici, nacionalnoj bezbjednosti i državnim tajnama. Tek sa romanom “Anđeli i demoni” (koji je kod nas takođe objavio “Solaris”) Braun će doživjeti planetarni uspjeh. To je prvi u serijalu simboloških trilera, čiji je protagonista Robert Lengdon…

MARGARET ATVUD: “ANTI LOPA I KOSAC”

Novi roman kanadske književnice Margaret Atvud, vizija bliske i strašne budućnosti, je prošle godine bio u najužem izboru za Bukerovu nagradu, a kritika ga je ocijenila kao izuzetan i provokativan.

“Antilopa i Kosac” je priča o troje prijatelja, Antilopi, Koscu i Sniježnom, ljubavnicima. Kosac i Sniježni su prijatelji iz djetinjstva, a Antilopa je djevojka koju su obojica voljeli. Poznanstvo sa Antilopom, Tajlanđankom, je sklopljeno preko Internet porno stranica. Pripovijedač romana, Sniježni, flešbekovima prepliće vrijeme prije i poslije katastrofe. On je jedini preživjeli čovjek, uz njega borave i Koščeva djeca, “nova nacija”, nastala genetskim inženjeringom. Ta vrsta će naslijediti ljude. Oni imaju promijenjen mozak, bez rušilačkih osobina, koji je prethodinike doveo do takvog stanja. Rasizam kod njih ne postoji, ne bore se za zemlju, a seksualni nagoni su im instinktivni, kao kod sisara. Okruženje u kome stasava nova rasa je apokaliptično: Sunce prijejako prži, gradovi su opustjeli, a genetski stvorene nove životinjske vrste poput svinjona, vukopasa lunjaju okolinom. Globalno otopljenje, prijenaseljenost zemlje, nedostatak sirovina, svijet velikih korporacija, Internet, hladni ljudski odnosi, mnoge bolesti i virusi, neki su od uzroka takvog stanja.

Iako kritika ovu knjigu određuje kao naučnu fantastiku, Margaret Atvud, ipak, nije ispisala priču sa glavnim odlikama ovog žanra. Prije bi se moglo reći da je ovo futuristički roman ili roman distopija. Jeste da se Atvud bavi budućnošću, ali njena vizija je jedna od najgorih koja se može desiti ako se stvari izmaknu kontroli: posttehnološko društvo, poslije vrhunca doživljava tragičan poraz. Svijet romana “Antilopa i Kosac” ne sadrži nama znane ljudske i civilizacijske vrijednosti, njeni junaci ponizno se bore za opstanak, tražeći pijaću vodu i hranu i više podsjećaju na životinje nego na ljude. Margaret Atvud je ispisala tragičnu viziju ljudskog poraza, smjer u kome se može kretati ljudska civilizacija (ili se već kreće!) do konačnog bezilaza. Upućeni čitaoci će svakako u ovom romanu prepoznati Orvelove, ili Hakslijeve “tragove”, a spomenućemo da se nedavno (prije 2 godine) na ovu temu u Hrvatskoj pojavio roman “Država Božja 2053” Iva Brešana…

ORHAN PAMUK: “ZOVEM SE CRVENO”

O čudesnom svijetu orijenta, sudbinama minijaturista i kaligrafa, jeresi i misterioznim ubistvima umjetnika u 16. vjekovnom Carigradu piše turski pisac Orhan Pamuk u romanu “Zovem se Crveno” (Geopoetika, prevod Ivan Panović). Za ovaj krimi roman, u kome je uvjerljivo dočarao Istok, Pamuk je nagrađen 2003. godine, nagradom IMPAC koja se dodjeljuje u Dablinu, a dvije godine potom i prestižnom francuskom nagradom Prix Medicis.

Radnja romana “Zovem se Crveno” dešava se u Istanbulu 1591. godine, kada povodom obilježavanja hiljadu godina muslimanskog računanja vremena, osmanski sultan Murat II naređuje da se izradi knjiga namijenjena za dar venecijanskom Duždu. Na knjizi u najvećoj tajnosti radi nekoliko istambulskih majstora, jer bi evropski stil odslikavanja portreta kojim ukrašavaju knjigu naišao na oštru osudu tradicionalista. Sultan namjerava da u knjizi bude predstavljen njegov portret, što je u islamu zabranjeno. To iluminatori ne znaju, jer je svako od njih dobio dio portreta čiji će lik izroniti spajanjem svih cjelina. Uvid u cjelinu portreta ima Teča Efendija; on je i nadzornik rada. Zaplet počinje nestankom jednog od majstora. Potragu za tajanstvenim ubicom pokreće Kara, čovjek zaljubljen u Šekuru, kćerku Tetka Efendije.

Iako ispripovijedan u prvom licu, “Zovem se Crveno” nema jednog pripovjedača. Roman je podijeljen u 59 poglavlja, čiji sadržaj saopštava novi lik: tako na primjer, u prvom poglavlju progovara mrtvo tijelo ubijene žrtve sa dna jame, dok se u narednim poglavljima u ulozi pripovjedača pojavljuju i neživi predmeti poput novčića, konja sa iluminacije ili crvene boje – odakle i potiče naslov romana. Strah od stranih kulturnih uticaja, od promjene domaćeg kulturnog modjela i identiteta, podržavanje tradicije, odomaćenih uvjerenja, (ma kakva ona bila) neke su od tema ovog romana aktuelna i do današnjeg dana. To se najbolje vidi i u odnosu tradicionalno i moderno, i to je upravo ono što Pamukov roman čini univerzalnim. “Zovem se Crveno” je jedan od pokušaja da se kroz umjetnost razumiju drugi svjetovi. U romanu su razbacani mini eseji o slikarstvu, umjetnosti, stilu, smislu stvara. Orhan Pamuk (1952) slovi za trenutno najpoznatijeg turskog pisca. Studirao je arhitekturu i novinarstvo. Piše od 1974. Autor je romana “Dževdet-beg i njegovi sinovi”, “Tiha kuća”, “Bijela tvrđava”, “Crna knjiga”, “Novi život”, “Snijeg”. U javnosti često kritikuje turski nacionalizam i odnos Turske prijema Jermenima i Kurdima, zbog čega mu zamjeraju tradicionalisti u njegovoj zemlji. “Geopoetika” je najavila gostovanje Orhana Pamuka u Beogradu 16. maja, a postoji mogućnost da će ovaj pisac sa svojim izdavačem tih dana biti gost i podgoričke knjižare “Karver”.

STIVEN HOKING I LENARD MLODINOV: “VELIKA ZAMISAO”

“Velika zamisao” je dugo iščekivano djelo jednog od najvećih naučnika i mislilaca današnjice Stivena Hokinga, napisano u koautorstvu sa Lenardom Mlodinovim. U knjizi “Velika zamisao” Hoking vodi čitaoce kroz evoluciju savremenog razmišljanja o kosmogoniji, od Aristotijela i Kopernika, pa sve do Njutna i Ajnštajna.

U ovom značajnom djelu, Stiven Hoking se poziva na zakone prirode i fizike kako bi odgovorio na neka od najznačajnijih pitanja vezanih za ljudsko postojanje i univerzum. Knjiga “Velika zamisao” je riznica mudrosti koja je proistekla iz čitavog životnog vijeka posvećenog pitanjima kojima se nekada bavila pretežno filozofija, jer su nauci bila nedodirljiva i neopipljiva, ali na sreću danas to više nije tako. Zahvaljujući ogromnom napretku prije svega matematike, fizike i astrofizike, čovjeku je postal moguće da mnoga od tih pitanja veoma uspješno riješi, da materiju koju su ona tretirala rasčlani na nama shvatljivije segmente, da ih u svojim modernim laboratorijama čak i empirijski prouči te tako tajnovitost kosmosa koliko toliko približi shvatanju čak i običnog čovjeka. Hoking i Mlodinov su pružili odgovore na vječito aktuelna pitanja: Kako univerzum može biti stvoren ni iz čega? Zbog čega smo ovdje? Da li posjedujemo slobodnu volju? Zašto postoji “nešto”, a ne “ništa”? Koja je priroda zbilje? Zašto su zakoni prirode tako fenomenalno usklađeni i dozvoljavaju postojanje bićima poput nas? Šta je ta “velika zamisao” koja je uticala na to da pronađemo dom u jednom univerzumu, kad znamo da je život moguć u hiljadama njih? Je li očita “velika zamisao” našeg svemira dokaz dobročinitelja i kreatora koji sve pokreće ili nauka ipak nudi drugo objašnjenje?

Prema Stivenu Hokingu, vrlo smo blizu tome da razumijemo ne samo najtananije niti našeg univerzuma već i samog postojanja. Knjiga sadrži najnovija razmišljanja o tome koliko svemira postoji, objašnjenje pojmova poput M-teorija (mreža teorija koja opisuje funkcioniranje svemira), teorije struna, kvarkova, bozona. Autori prijeispituju i dokaze o teoriji svega – svijetom gralu fizike koji bi trebao da objasni sve sile prirode i u sebi objedini sve postojeće teorije. Knjiga je popraćena brojnim fotografijama u boji koje pomažu boljem razumijevanju teksta…

Podijeli.

Komentari su suspendovani.