U Američkom uglu u Podgorici održana je promocija knjige Theoria, poiesis praxis: Savremena književnoteorijska misao I, koja je posvećena književnoteorijskim pitanjima. Ovu knjigu priredila je Aleksandra Nikčević-Batrićević, profesorka sa Filozofskog fakulteta u Nikšiću. U prevodilačkom radu učestvovali su profesori sa filoloških studijskih programa iz Nikšića, Beograda, Zagreba, Sarajeva, Banja Luke…

Na promociji knjige govorile su: Aleksandra Nikčević-Batrićević, Dragana Kršenković Brković, književnica i Marija Krivokapić, profesorka (Studijski program za engleski jezik i književnost).

Aleksandra Nikčević-Batrićević je rekla da je ova knjiga zamišljena kao priručnik koji otkriva svijet savremenog književnoteorijskog promišljanja. U njoj je na dvije stotine stranica zastupljeno petnaest autora koji su uticali na razvoj književnoteorijske misli tokom posljednje tri decenije dvadesetog vijeka. Njen sadržaj čine: uvodne napomene, prevedeni tekstovi, odabrana bibliografija (korisna za dalje upoznavanja sa književnoteorijskim korpusom) i biografije prevodilaca. Uz prevedene tekstove navedene su i biografije autora književnoteorijskih tekstova.

Govoreći o ovoj knjizi, Dragana Kršenković Brković je svoju pažnju usmjerila na tekst Suzan Bordo Nepodnošljivi teret: feminizam, zapadna kultura i telo i tzv. Literaturu pobune, koja je nastala kao odgovor određenog broja umjetnica na diktate društva preko kojih disciplinuje ponašanje žena. Analiza Bordo je primjer kako savremeni socijalni diskursi mogu da dovedu do razumijevanja suptilne i, često, nesvjesne uloge koju igra naše tijelo u simbolizaciji i reprodukciji pola. Dok kanališe ženu da bude manje društveno aktivna (jer se to od nje ne očekuje) i da se više fokusira na mijenjanje same sebe, društvo vrši nasilje nad onim što zovemo ‘normalna’ ženstvenost, istakla je Kršenković Brković.

U svom izlaganju Marija Krivokapić se fokusirala na djelo Glorije Anzaldue koja sebe vidi kao mestizu i definiše svoju svijest kao svijest Granica, odnosno prelaska preko granica, pa i svoj tekst ne ograničava jednim pismom nego, pošto je trikulturalna i multilingvalna, ona piše uporedo na engleskom i španskom, ali i razbija akademsko ili angloameričko pismo formama usmenog kazivanja starosjedilačke kulture, lirskim momentima i redovima koji imaju formu stihova. Ovaj manevar prepoznatljiv je u starosjedilačkom dosezanju za retoričkim, a ne samo političkim suverenitetom. Oni promišljaju intelektualnu praksu, kroz nesaglasnost sa zapadnom epistemologijom i hermeneutikom.

Izdavač ove knjige je Otvoreni kulturni firum sa Cetinja.

Podijeli

Komentari su suspendovani.