Pozorišni prikaz: Međunarodni festival Malih scena u Rijeci

Nagrađene i predstave crnogorskih reditelja

Pozorište gori – upozorili su u Rijeci na Međunarodnom festivalu Malih scena, održanom 23. put za redom  u ovom hrvatskom gradu od 3. do 10. maja. Sa jednog od značajnijih pozorišnih festivala u ovom dijelu Evrope poslata je važna poruka da se kultura nalazi u ozbiljnoj krizi, a da se pozorište vjerovatno dublje nego ikad uplelo u sve zamke vremena koje negira nematerijalne vrijednosti. Ova poruka je poslata ne samo selektovanim predstavama, nagradama i atmosferom, već i ličnim izjavama učesnika o sunovratu pozorišne umjetnosti gdje su u pitanje dovedeni profesionalizam i egzistencija ljudi koji se bave ovom umjetnošću.

Tako je i sam festival bio obojen predstavama koje su upućivale upravo na osnove teatarske umjetnosti što su pored ostalog dosljednost profesiji, kredibilitet umjetnika, zanatske tačnosti, jednostavnost izraza…

Na Festivalu nije bilo crnogorske produkcije, ali su crnogorski reditelji Veljko Mićunović i Boris Liješević režirali predstave koje su nagrađene u Rijeci.

Dvije najbojlje predstave na Festivalu Malih scena, odlukom žirija u sastavnu Željka Turčinović, dramaturginja, Zagreb, Svetlana Bojković, dramska glumica, Beograd i Damir Orlić, dramski glumac, Rijeka,

bile su „Gogoljev san“ Theatre Laboratory Sfumato, Sofija, Bugarska, reditelja Margarite Mladenove i Ivana Dobčeva (najbolja predstava u cjelini) i „Poludjela lokomotiva“ Slovensko narodno gledališče, Ljubljana, u režiji Jerneja Lorencija (najbolja režija). Iako su ove dvije predstave produkciono i umjetnički superiorne, nijesu ostavile daleko iza sebe izvanrednu inscenaciju Gogoljevog „Dnevnika jednog luđaka“ Moving Music Theatre i Centra za kulturu Bitolj, Makedonija, u režiji Marjana Nećaka, za koju je hrvatski glumac Ozren Grabarić dobio nagradu za najbolju mušku ulogu na ovom festivalu.

Ali krenućemo redom: Slekeciju za 23. Međunarodni festival Malih scena uradio je čovjek istančanog pozorišnog ukusa, poznati hrvatski kritičar Bojan Munjin. Njegov izbor je bio fer spram balkanskih teatarskih okolnosti, stoga su se na Festivalu zaista mogle naći predstave različite po kvalitetu i standardima, ali istovremeno predstave koje su vjerovatno najbolje u ovom trenutku za koncept riječkih Malih scena.

Festval je počeo u Skladištu u Kampusu, izvedbom predstave „Antigona – 2000 godina kasnije“, po Sofoklovoj tragediji, u režiji Lenke Udovički, i dramatrugiji Željke Udovičić Pleština, a u produkciji Kazališta Ulysses Zagreb i MESS Sarajevo. Predstava kombinuje motive iz Sofoklove tragedije sa dokumentarističkim dramaturškim intervencijama baziranim na ratnim iskustvima sa balkanskih prostora, konkretno sa žrtvama iz masovnih grobnica čiji se identiteti utvrđuju godinama kasnije, njihovim porodicama i poznatim ili nepoznatim zločincima. Namjera umjetničkog tima predstave predvođenog Lenkom Udovički je bila da ovu groznu balkansku ratnu istinu održe kao opomenu za generacije koje dolaze i da pozorišnom igrom pokažu da se zločini nikad ne smiju zaboraviti. Uspjele uloge su ostvarile Maja Izetbegović i Dženana Džanić, a velikan Rade Šerbedžija je podijelio nagradu za najbolju mušku ulogu sa Ozrenom Grabarićem (“Dnevnik jednog luđaka” i “U agoniji”).

Slično Antigoni, još jedna predstava je nosila pečat posljednjeg balkanskog rata. U pitanju je „Brašno u venama“ debitantski tekst Igora Štiksa, u režiji Borisa Liješevića, u produkciji Sarajevskog ratnog teatra SARTR i MESS Sarajevo. Nakon dvadeset i nešto godina poslije rata, jedna rasturena bosanska porodica se ponovo okupila. Djeca se vraćaju kući roditeljima i svojim traumama poslije dugogodišnjeg bježanja i  potucanja po svijetu. Taj povratak otvara stare rane i govori da ma kakvi ljudi bili, i ma kako se borili za goli život, rat nas svakako čini nesrećnima. Ovo je „dobro skrojena“ drama, koju je Igor Štiks, inače nagrađivan prozaista, napisao u stilu starih majstora, klasično i razumljivo. Stoga je očekivano „Brašno u venama“  dobilo nagradu za najbolji dramski tekst na Festivalu. Glumci Miki Trifunov, Kaća Dorić, Izudin Bajrović, Admir Glamočak, Selma Alispahić i Jasenko Pašić, usaglašeni su u konstataciji da je najveća ljepota u radu na ovoj predstavi bio upravo odnos koji su uspostavili sa rediteljem Liješevićem i da je sam proces bio katarzičan.

„Pionirski glumački rad na multimedijalnoj osnovi (pjesma, gluma, scenski pokret) donosi virtouznog izvođača i umjetnika, glumca izraženog kazališnog senzibiliteta čije ludilo ekvilibrira izmedu rastrgane stvarnosti i ludila u njemu. Gogoljev antijunak u izvedbi Ozrena Grabarića zaista je čudo“, piše u objašnjenju žirija koji je dodijelio nagradu za najbolju mušku ulogu vjerovatno jednom od najkompletnijih glumaca na široj pozorišnoj sceni Balkana. Svevremenost Gogoljevog djela potvrđuje i ovaj festival na kojem su se igrale dvije predstave po njegovom predlošku, a „Dnevnik jednog Luđaka“ reditelja Marjana Nećaka, u produkciji Moving Music Theatrea iz Makedonije, ekstravagantna je i prije svega uspjela postavka legendarnog teksta. Slika svijeta danas je jedna velika šizofrenija, ako smijemo Gogoljev tekst prevesti na simbolički okvir psihičke dijagnoze. Predstava je takođe odnijela nagradu za najbolju scensku muziku.

Grabarić je svojom glumačkom vještinom i ličnim stavom vratio nadu u to je pozorište prostor na kojem se misli život, a ne samo igra i glumi. Vrlo je hrabro na razgovorima poslije predstava izjavio kako se teško danas može razaznati ko su uhljebi a ko umjetnici, u vremenu koje je srozalo status pozorišta i kulture, te da su ljudi izgubili parametre. On je mišljenja da se pozorište mora vratiti zanatu, klasičnom izrazu, te da ljudski probemi pozorište danas čine modernim.  Potvrdu za funkcionalnost ovakvog stava publika u Rijeci je mogla naći već u sljedećoj predstavi u kojoj Grabarć igra, a radi se o vrhunskom Krležinom tekstu „U agoniji“, koju su producirale dvije male pozorišne skupine eksperimentalnog tipa: PUK – Putujuće kazalište i – Centar mladih – Scena Ribnjak iz Zagreba. Troje glumaca Darko Stazić, Nela Kocsis i Ozren Grabarić, na prostoru ne većem od jedne sobe, pokazuju svoj raskošan glumački talenat u gotovo dva sata intezivne i beskompromisne pozorišne igre. Svaka situacija je dovedena do perfekcije, a Krležin tekst kao da se prvi put baš ovdje čuje u svoj sopstvenoj savršenosti. Dramu su režirali sami akteri, a nagradu za najbolju žensku ulogu na Festivalu dobila je upravo Nela Kocsis za utjelotvorenje Laure Lenbach, sigurno rijetko viđene na ovako uspio način.

Nagradu za najbolji žensku ulogu sa Nelom Kocsis podijelija je Nataša Ninković, poznata srpska glumica, za predstavu „Prah“ čiji tekst potpisuje savremeni mađarski pisac Spiró György, a režiju Veljko Mićunović. Predstav je rađena u produkciji Šabačkog pozorišta i Narodnog pozorišta Beograd. „Prah“ je lijepa i jednostavna priča o dvoje siromašnih ljudi uhvaćenih u zamku sreće. Bračni par koji tumače Nataša Ninković i Zoran Cvijanović nakon dobitna sedmice na lotou nađe se u dilemi da li je novac ono što će zadovoljiti njihove ljudske potrebe. Komad je režiran praktično u odnosu na okolnosti zadate tekstom, tako da predstava diše u dobrom ritmu, sve je vrlo usaglašeno i funkcionalno, što je predstavi obezbijedilo i simpatije riječke publike. Scenska dosjetka sa krovom i dva krovna prozora, gdje se odigrava radnja predstave, koju je uradila Ljubica Milanović, odlukom žirija Međunarodnog festivala Male scene, nagrađena je za najbolju scenografiju.

Druga predstava Borsa Liješevića na Festivalu bila je „Bella figura“ novi tekst Jasmine Reze, u izvođenju ansambla Hrvatskog narodnog kazališta Zagreb. Ovaj tekst govori o odnosima između ljudi u savremenim urbanim društvenim okolnostima, bez nekih prevelikih događanja, što jeste manir mnogih tekstova francuske autorke. Bez radikalnih intervencija spram ideje Jasmine Reze, Liješević postavlja na scenu priču u kojoj dominiraju unutrašnji odnosi likova, jednog snobovskog sloja ljudi, nasuprot priprostoj provincijalnki koja im vrlo često istinu baca u lice. Hrvatska poznata glumica Ksenija Marinković dobila nagradu za najbolju epizodnu ulogu u predstavi „Bella Figura“.

Dvije zvijezde srbijanskog pozorišta Vojislav Brajović i Sergej Trifunović, na festivalu u Rijeci su došli sa predstavom „Voz“, koju su uradili u produkciji Zvezdara Teatra. Predstavu je režirao Vojislav Brajović, a rađena je po tekstu savremenog američkog pisca Cormacka McCarthyja, autora oskarom nagarađenih filmova „Nema zemlje za strace“ i „Put“. Ovaj komad konretno, nastao je prije desatk godina, a ekranizovan je i poznat pod naslovom „The Sunset Limited“. U tom filmu lika kojeg u Brajovićevoj predstavi igra Trifunović, tumači Samuel L. Jackson, a lika kojeg igra Brajović – Tommy Lee Jones. Ovaj film, odnosno McCarthijev tekst je inteligentna debata o životu, priča u kojoj se preispituju pitanja vjere i vrijednosti civilizacije. U tom sadržaju je i vrijednost ove predstave. Šarmantna i scenski funkcionalna glumačka igra dva poznata glumca Brajovića i Trifunovića, zavrijedila je nagradu publike na festivalu u Rijeci.

Rediteljski najuspjelija predstava festivala je „Poludjela lokomotiva“ SNG iz Ljubljane, koja je potvrdila činjenicu da nam iz slovenačkog teatra uvijek dolaze najavngardnija djela. Važno je napomenuti kako je i sam odabir Vitkijevičevog teksta pisanog 1923. godine dobar povod za preispitavinja tokova teatra. Lorencijeva predstava novo je čitanje Vitkacijevog komada, pogotovo u kontekstu upotrebe muzike u stvaranju napete atmosfere paranoidne lokomotive preko dva klavira koja glavni glumci Janez Škof i Aljaž Jovanović sviraju skoro bez prestanka. Želja za smrću koja prodire kroz anarhističke i revolucionarne ideje Stanislava Vitkijeviča rediteljski je uspješno ukomponovana u koncept predstave. U objašnjenju žirija za nagradu predstavi stoji: „Kako avanturu metafizičkog nemira jureće lokomotive prikazati kao avangardnu scensku slikovnicu u kojoj temeljna ideja klavira kao stroja u punoj jurnjavi izvanredno funkcionira tijekom cijele predstave. Ta redateljska dosjetka kao i rad s glumcima koji je rezultirao izvanrednom timskom suigrom, kao i cijela predstava u kojoj su likovi stereotipi koje zastupaju glumci te animalna jurnjava bez gradacije zasluga je Jerneja Lorencija, redatelja predstave „Poludjela lokomotiva“ u produkciji Slovenskog narodnog gledališča, Drama, Ljubljana koji jednoglasno dobiva Nagradu Anđelko Štimac za najbolju režiju ovogodišnjeg Festivala“. Osim nagrade za režiju, predstava je dobila i nagradu za najboljeg mladog glumca koja je dodijeljena Tini Vrbnjak.

Posljednja i po odluci žirija najbolja predstava u cjelini, je upravvo „Gogoljev san“, kombinacija četiri teksta koji djeluju kao omaž velikom piscu.  Po ocjeni žirija u ovoj predstavi „ansambl u isto vrijeme kao kolektiv i kao pojedinac ima prostor za svoj vlastiti glumački izraz. Zajednička igra dovedena je do perfekcije koja se može uspoređivati s glazbenim djelom“.

Žiri Novog lista u sastavu: Miljenko Marin, Svjetlana Hribar i Ivana Kocijan dodijelio je nagradu „Mediteran“ Ozrenu Grabariću za ulogu u predstavama „Dnevnik jednog luđaka“ i „U agoniji“.

Valja kazati da Rijeka ovim festivalom zaista čini da se presjek pozorišnog stanja u regionu sagleda realno i uz ocjenu da je to stanje loše ako govorimo u uslovima u kojima pozorišni ljudi rade, ali ne ako govorimo u pozorišnoj umjetnosti, aktuelnosti tema i posvećenosti poslu. Ono što zavbrinjava je sve manji broj mladih ljudi koji dolaze i prate pozorište, što se moglo vidjeti i na ovom festivalu.

Dragana Tripković

Podijeli

Komentari su suspendovani.