Knjiga “Maske bogova ” autora Milana Vukasojevića objavljena je u izdanju Otvorenog kulturnog foruma sa Cetinja.

Milan Vukasojević
MASKE BOGOVA

LEGENDA O SMARAGDNOM ZMAJU

– Koju priču noćas želiš da ti pričam? – upita otac sina koji je udobno sjedio u tronožnoj drvenoj stolici nedaleko od njega. Nasmijanog lica zagnjurenog u malene šake, plavokosi dječak je netremicepratio svaki očev pokret. Imao je nepunih sedam godina. Na njegovom ozarenom licu se veselo poigravala svjetlost sa masivnog kamenog ognjišta u središtu prostorije. U ložištu, užareno crveno kamenje je cijukalo u zagrljaju vrelih plamenih jezičaka. Podignuto u samom središtu kuće, ognjište je baš kao i kuća bilo pravilnog kružnog oblika. Spoljni zid kuće, izgrađen od vješto naslaganog pepeljasto sivog kamena sa skromno obrađenom unutrašnjom stranom, neuspješno se branio od smaragdno zelene mahovine koja ga je izvana gutala uzveravši se gotovo do podnožja drvene nadstrešnice. Baš kao i svaki drugi kamen u polju, malena kuća je dozvoljavala mahovini da joj sakrije pravo lice. Bila je doista skromnih dimenzija. Od ivice ognjišta do zida ne bješe više od sedam koraka odraslog čovjeka a samo ognjište je zauzimalo jedva tri koraka. Njegovi zidovi su rasli od kamenog poda do drvene konstrukcije krova kroz koju je prodirao vrh ognjišta. Na dijelu zida iznad krova je nedostajalo nekoliko kamenih blokova a kroz ove nevelike otvore je ključao gust crni dim. Čitavo ognjište je bilo ozidano savršeno uglačanim crnim kamenim blokovima kao suprotnost grubom i siromašnom ostatku kuće. Baš kao da je upravo centralno ognjište bilo najdragocjeniji i najvažniji dio kuće, jednako važno kući koliko čovjeku srce u grudima. Vješte ruke graditelja su sa savršenom preciznošću bez veziva uklopile kamene blokove pa bi neiskusnom oku zasigurno izgledalo da je ognjište nekada davno i bilo samo jedan masivni crni kamen, rastavljen pa brižljivo sastavljen u utrobi kuće. Površina zida, oslikana prelijepim uklesanim prizorima i likovima iz legend Naroda, predstavljala je savršenu pozadinu ispred koje je otac pred dječakovim očima svake večeri iznova oživljavao prošlost Naroda koja bješe istkana raskošnim pričama i čarobnim legendama. Kupasta konstrukcija krova sa drvenim kosturom od tankih borovih oblica je natkrivala kuću i naslanjala se svojim vrhom na ognjište. Drugi, niži kraj oblica bješe za četvrtinu prepušten preko obodnog zida kuće formirajući prijatnu nadstrešnicu. Sa uživanjem bi ispod te nadstrešnice na jednostavnoj drvenoj klupi od istog borovog drveta, naslonjeni leđima na zid kuće, sjedjeli otac i sin i ćutke posmatrali kako sunce u crveno boji nebo dok tone negdje daleko na horizontu. Te večeri je padala jaka kiša i krupne kapi su ritmično dobovale po tankim kamenim pločama, naslaganim poput zmijskih krljušti jedna preko druge, kojima kao kožom bješe presvučena čitava površina krova.
– Dakle, jesi li odlučio? – upita stojeći pored ognjišta pa se okrenu i zagleda u tirkizno plave dječakove oči kao da želi u njima pronaći odgovor na svoje pitanje. Ali dječak je i dalje ćutao i uz široki osmjeh na licu netremice gledao svog oca dajući mu do znanja da je pitanje sasvim suvišno. Njegov pogled je i bez riječi jasno poručivao da postoji samo jedna priča koju želi da čuje. Bila je to upravo ona koju je baš svako veče volio da sluša ispred plamena ognjišta a boja očevog glasa je umjela oslikati priču ljepše nego ijedna boja na svijetu, skoro jednako čarobno koliko boja majčinog glasa. Laganim pokretom tankih prstiju skloni dugačke plave pramenove sa čela dajući znak svom ocu da je spreman i da priča može da počne.

(Odlomak)


O AUTORU
Milan Vukasojević je rođen 22. 11. 1978. godine u Nikšiću, gdje je i završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Od 2005. godine radi kao arhitekta. Od svoje rane mladosti se bavi likovnom umjetnošću, prije svega crtežom a poslednjih deset godina se kontinualno bavi apstraktnim slikarstvom. Na fakultetu, uporedo sa proučavanjem arhitektonskog naslijeđa različitih kultura širom svijeta, započinje proučavanje i njihovog religijsko- mitološkog naslijeđa. Ovim istraživanjima se kasnije spontano pridružuje i literatura iz oblasti psihologije, prije svega učenja K. G. Junga kojima se uspostavlja veza između mitološkog naslijeđa prošlosti i svakodnevnog života modernog čovjeka. U želji da spoji sva svoja interesovanja, od 2012. godine se počinje baviti književnošću i do sada je napisao dva romana u kojima izgrađuje specifičan stil i autentičan izraz, koristeći se univerzalnom simbolikom arhetipske ikonografije.
Živi i radi u Podgorici

Podijeli

Komentari su suspendovani.