Ljubica Ostojić: Žena među svjetovima

Pričati o ženama je vražiji iliti đa’olji posao, rekao bi naš veseli narod. Ćakulanje sa istima – slična rabota. Al nije baš tako.

Publikacija o kojoj ću izreći koje slovo – prikaz, nije dramaturška varka niti zakulisna pripovjed za koju treba izvjesni i nepoznati šifrator. Upravo suprotno!

Autorka se smjelo (ali i svjesno) upušta u zbrajanje ženskih storija koje na koncu svega načiniše corpus od narativne ljepote i blagorodne književne pitkosti pod nazivom – Žena među svjetovima.
Intertekstualnost se gradi kroz nevidljive planove, osjetljive na radnju, riječ ili postupak, dok nas „vozi“ usamljeničkim stazama ženskog srca i ženske duše. Dame koje ispisuje su „operisane“ od patetike. Takođe i od stalno prisutnih muka i bolova od nasilja u porodici koje zasipaju sve medijske prostore (iako je to takođe velika tema, koja zaslužuje zasebno ispisivanje i rukopis posebnog damara.)

U ime slobode spisateljskog ruha, za na dalje i ubuduće ovom prilikom želim potvrditi da ne postoji žensko i muško pisanje. Postoje samo pisci-spisateljice i njihova djela.

Žena među svjetovima pripada književnoj radu koji brodi svoje vrijeme, tugu i emociju… koju samo posebni mogu dodirnuti bez straha od nepoznatog. Duh koji vodi uvaženu Ljubicu Ostojić, sam po sebi zavrijeđuje otklon i posmatranje u nivou pripadanja, koji se osjeća bez velikih tumača i mudraca današnjeg vremena.

S tim u vezi napomenuću da je ovo djelo nagrađeno na Konkursu Fondacije za izdavaštvo – Sarajevo u 2014., objavljeno naredne godine, a kako nam susjedi ne stanuju preko svijeta, dužnost i struka nas obavezuju da je prezentujemo na medijskom prostoru našeg, crnogorskog kulturnog neba.

Žena među svijetima Ostojić počinje ženoslovljem: Žena (asocijativni niz), želja, žrvanj, žbun, žutilovka, ždrav, žar, žaoka, žestina, žamor, žal, žbuka, želatina, žad, željezo, žica, žig, žalopoj, žuč, žeđ, žubor, žongler, žudnja, žlijeb, život…

Izvedenice iz predhodnog pasusa su gotovo naslovi koji (trebalo bi) da naslućuju scenosljed u nastavku. No, Ljubica Ostojić kao dugogodišnja profesorka praktične dramaturgije koristi scenarističku misao i otpočinje rukopis u tako koncipiranom ritmu i tempu, mazeći nas minimalističkim mizanscenom iz svake priče ponaosob. Ovako tkanje proze zaslužuje eksplikaciju sa umišljajem, ne da bi se razvodnilo tumačenjem, već da dokaže… i tako može pistati: roman, novela, ep…

Takođe je važno za kazati na koji je način vidljivija i opipljivija dramaturgija ovih ženskih „života“ u pisanju Ljubice Ostojić. Slike koje tvore cjelinu su zapravo dramski predložak i/ili rukopis za rediteljsko čitača. Tako da se zaključak izvodi sam po sebi i bez imalo pristrasnosti izjavljujem da prozni pisac teško može biti dramski, dok je obrnut slučaj u korist onih koji barataju sa dramom i njenim zakonitostima. Upravo u ovom uratku nalazimo dramatis persone koje „govore“ ijekavicom, ekavicom, književnim jezikom i lokalizmima, sasvim primjereno i uvezano, iako su odvojene kako naslovima tako i radnjom-prostorom-intrigom-začudnošću.

Ljepota književne niti je u osmišljenoj i filigranskim manirom izvedenoj „radnji“. Radi jasnijeg prikaza navešću samo neke od smjernica u naslovima: Žena cvijet, Nevidljiva Ja, Strahovi, Tetka Anita, Vječita podpitanja, Šta činiti kad postane nesnosno, Ako tko za mene upita, Kako je Lala lepo pevala, Grofica, Ćorava kokoš, Prazan zagrljalj, Čaj od majčine dušiće, Čuvarica ruža…

Objavljivanjem i udisanjem medijske pažnje crnogorske javnosti, knjiga Žena među svjetovima Ljubice Ostojić zaslužuje čitanje po svim nivoima kao i susrete sa bezvremenim damama, koje zasigurno dobro poznajemo u dubinu svojih – ženskih, a bezmalo i muških duša.

mr Marija Čolpa

BOX

BIOGRAFIJA i BIBLIOGRAFIJA

LJUBICA OSTOJIĆ rođena je 20. ožujka 1945. godine u Beogradu, a od konca iste godine sa porodicom živi u Sarajevu, s tim da je ovisnik oputovanjima. Diplomirala je na Pedagoškoj akademiji (Likovni odsjek) i Filozofskom fakultetu (Komparativna književnost – teatrologija), u Sarajevu. Nastavlja da živi i radi u Sarajevu do današnjeg dana. Radila je kao dramaturg Dramske scene Pozorišta mladih i profesionalni pisac sa statusom slobodnog umjetnika, kao dugogodišnji kazališni kritičar u revijama «Odjek» i «Književna revija» i listovima «Oslobođenje» i «Večernje novine“, urednik dokumentarne, eksperimentalne i poetske drame na Radio-Sarajevu, dramaturg-suradnik u Mostarskom Teatru Mladih /MTM/. Od 1994. godine do2016. godine, djelovala je kao predavač Praktične dramaturgije na Akademiji scenskih umjetnosti /ASU/ u zvanju redovni profesor. Piše također radiodrame, tv-drame i scenarije, kritiku i esejistiku iz oblasti kazališne umjetnosti, književnosti i likovnih umjetnosti. Dramaturg je, dramatizator i adaptator brojnih predstava u suvremenom kazalištu. Njena poezija, proza, kritika i radio drame prevođene su na engleski, albanski, njemački, mađarski, makedonski, turski, slovenski, poljski, česki, slovački, grčki, francuski, bugarski… Član je Društva pisaca BiH od 1974. i P.E.N. centra. Dobitnik je više književnih i teatroloških nagrada i priznanja. Do konca svog života (a možda i poslije toga), bila je, jest i bit će pisaci teatrolog.

Knjige za djecu i mlade (poezija)
O pjesmama pjesme (Sarajevo: Nacionalna i univerzitetska biblioteka, 2011); Čitančica za djevojčice i ptice (Sarajevo/Tešanj: Međunarodni centar za mir/Planjax, 2008); ‘njiga o Ariel (Sarajevo: Kaligraf, 2005); Tu stanuje Danijelova priča (Sarajevo: Svjetlost, 1974 – drugo izdanje Svjetlost/Veselin Masleša: Sarajevo, 1990)
Novele, zbirke priča, romani
Najdalja zvijeza do koje se voli (Tuzla: Bosanska Riječ,2015.;Princeza Ariel i Yo (Tuzla: Bosanska Riječ, 2010); Bajka o začaranom danu (Sarajevo: TKD Šahinpašić, 2010); Spasiti Yoa, žurno (Široki Brijeg/Split: Hercegtisak, 2005); Svjetlucanja (Sarajevo: Sarajevo Publishing, 2003); Dječak sa ključem oko vrata (Sarajevo: Veselin Masleša, 1986); Zašto dubiš na glavi, Danijele? (Sarajevo: Veselin Masleša, 1983).
Knjige poezije i proze
Žena među svjetovima(Sarajevo:Dobra Knjiga 2015.), Anđeli u snijegu (Sarajevo: Zalihica, 2012); Vidimo se jučer (Sarajevo: Zalihica, 2007); Jesam i bila sam (Sarajevo/Tuzla: Međunarodni centar za mir/Sarajevo Publishing, 2003); Thaliastrasse, moja ulica (Sarajevo: Kamerni Teatar, 2000); Smrtna pjesmarica (Sarajevo: Svjetlost, 1999); Porto morto (Ljubljana : Egzil ABC, 1996); Sahat kula (Sarajevo: Međunarodni centar za mir, 1995); Morska pjesmarica (Sarajevo: Veselin Masleša, 1985); Koga se tiče leptirica (Sarajevo: Veselin Masleša, 1981); Za divno čudo (Sarajevo: Veselin Masleša, 1977); Došlo je do riječi (Sarajevo : Svjetlost, 1976); Ispod drvlja i kamenja (Sarajevo: Svjetlost, 1973); Vrijeme za ukras (Sarajevo : Svjetlost, 1969)
Objavljeni dramski tekstovi
Magijska doticanja: Doticanja/Nevjesta od kiše (Tešanj: Centar za kulturu i obrazovanje, 2008); ‘Rijeka čudovodnica=The Miraculous River’, Tmača Art 45-46 (2008), 102-121; Ružno pače (Sarajevo: Zajednica profesionalnih pozorišta BiH, 1991); Kočoperitis izvjesne mlade dame u pubertetu (Sarajevo: Zajednica profesionalnih pozorišta BiH, 1985)
Nagrade i priznanja
2014. Nagrada za najbolji tekst bh-autora. 21. susret pozorišta/kazališta lutaka BiH, Bugojno
2012. Zlatni lovorov vijenac za doprinos umjetnosti teatra 52. internacionalni teatarski festival MESS.
2010. Nagrada za najbolji dramski tekst na bosanskom jeziku Alija Isakovic, za dramu Kad uzcvate Glog, crn trn.
2010. Statua Mali princ za kreativni dorpinos razvoju literature za djecu u Bosni i Hercegovini, koju dodjeljuje nevaldina organizacija Društvo,prijatelja knjige Mali princ.
2007. Godišnja nagrada Ključ tmače za najblju predstavu u Bosni i Hercegovini, 2006/2007 godine, koju dodjeljuje TmačaArt časopis u Mostaru, za predstavu Nevjesta od kiše.
2005. Specijalna nagrada za antropološko istraživanje mita i rituala u drami,na osmom Teaterfestu u Sarajevu, za predstavu Doticanja.
2005. Nagrada Mravac teatarsko istraživanje balkanske mitologije na međunarodnom festival Autorske poetike u Mostaru, za predstavu Doticanja.
2000. Međunarodna nagrada Grozdanin kikot koju dodjeljuje umjetnički žiri mostarskog Teatra Mladih, za doprinos razvoju dramskog odgoja.
1998. Godišnja nagrada Golden Broch za opći doprinos kulturi u Bosni i Hercegovini za 1998 godinu, koju dodjeljuje sedmični magazine Žena, Sarajevo.
1991. Nagrada Luka Pavlovic za najbolji esej o teatru, koju dodjeljuje Asocijacija profesionalnih teatarskih kritičara i teatrologa Bosne i Hercegovine za godinu 1990/91.
1985. Nagrada izdavača Veselin Masleša za najbolju knjigu 1985 godine, za knjigu poezije Morska pjesmarica.
1985. Izdavač Veselin Masleša nagradio je Ljubicu Ostojić za oktobarska poetska drugovanja u Tuzli, za najbolju knjigu za djecu u Bosni i Hercegovini, godine 1985, za knjigu Zašto dubiš na glavi Danijele.
1974. Nagrada izdavača Svjetlost za najbolju knjigu za djecu, 1974 godine, za knjigu, Tu stanuje Danijelova priča.

ZA 2016.
Predstave:
FATIMA, NEVJESTA OD BOLI, Mostarski teatar mladih74, Mostar.
MIMAR, LA MAITRE BATISSEUR HAYRUDDIN II.,UFR d´Etudes Slaves, ATELIER THEATRE (bosniaqe-croate-montenegrin-serbe) SORBONNE universite, Paris
KOČOPERITIS, Dječije pozorišta R.S. Banjalika

Nagrade:
MRAVAC- za savremeni dramaturški postupak u predstavi “Fatima, nevjesta od boli” Mostarski teatar mladih74, na 41. MOSTARSKOM TEATARSKOM FESTIVALU –Festival autorske poetike, Mostar, 2016. godine.
NAGRADA za najbolji tekst za tekst predstave MALA SIRENA, STUIO LUTKARSTVA, SARAJEVO/ SARTR na 22. SUSRETIMA POZORIŠTA/KAZALIŠTA LUTAKA BiH, Bugojno, 2016. godine.
DRUGA NAGRADA ZA NAJBOLJU BAJKU, FDU, FESTIVAL DJEČIJE UMJETNOSTI, Sarajevo.
Godišnja nagrada Društva pisaca u BiH za najboje književno djelo iz oblasti književnosti za djecu i mlade objavljeno u 2015. godini, za knjigu NAJDALJA ZVIJEZDA DO KOJE SE VOLI.

Podijeli

Komentari su suspendovani.