KATICA ĆULAVKOVA – „Pjesme profane, pjesme sakralne“

 

Poezija

Prevod: Duško Novaković

 

Knjiga poezje „Pjesme profane, pjesme sakralne“ makedonske pjesnikinje Katice Ćulavkove, objavljena je u izdanju Otvorenog kulturnog foruma sa Cetinja i Crnogorskog društva nezavisnih knjiženika. Poeziju je sa makedonskog poreveo Duško Novaković. Izdavač knjige je Milorad Popović, a urednica Dragana Tripković. Likovna urednica je Suzana Pajović.

 

IZ POGOVORA:

Za ovo izdanje pogovor naslovljen kao „Pjesničke epifanije Katice Ćulavkove“ pisao je Vladimir Martinovski. On kaže danam  je svima, nesumnjivo, poznato drevno stvaralačko geslo: „Nullas dies sine linea“ (ni dan bez retka). „Nedavno je, predstavljajući akademika Katicu Ćulavkovu članovima Filozofskog društva Makedonije, profesor Ivan Džeparoski s pravom istakao da bi za nju (kao stvaralačku ličnost) mogla da se odnosi i deviza: „Nijedne godine od života bez objavljene knjige“. Ako se uzme u obzir da nas od  prve objavljene knjige Katice Ćulavkove dijele četiri decenije, a da je, u međuvremenu, ova autorka objavila13 pjesničkih zbirki, jednu pjesničku dramu ali i 15 knjiga iz književne teorije, esejistike i kritike; desetak različitih knjiga prevedenih na druge jezike, kao i tridesetak prevedenih knjiga iz oblasti književne nauke i teorije književnosti, ali i desetinu antologija i izbora – tada nam „prosta matematika“ kaže da o stvaralačkom periodu iz života Katice Ćulavkove može da bude validna i maksima: „Ni godina bez dvije objavljene knjige“. U kontekstu impozantog opusa Katice Ćulavkove, trebalo bi da se istakne da poezija zauzima privilegovano mjesto. Pored mnogobrojnih isključivo slojevitih i minuciozno komponovanih pjesničkih knjiga, u ovoj prigodi je neophodno da se podsjetimo da u makedonskoj književnoj sredini Ćulavkova na više planova učestvuje u proučavanju, promišljanju i popularizaciji poezije: od neprоlazne studije „Figurativni govor i makedonska poezijа“ (1984) i „Odlike lirike“ (1989), koji su plod odbranjenih magistarskih i doktorskih disertacija na filozofskom fakultetu u Zagrebu; od akademskog angažmana kao profesora teorije književnosti, književne hermeneutike i kreativnog pisanja na katedri za opštu i komparativnu književnost pri Filološkom fakultetu „Blaže Koneski“; preko mnogobrojnih studija, ogleda i kritičkih osvrta posvećenih pjesničkim knjigama, stvaraocima i procesima, preko studioznih odrednica posvećenih poeziji u „Pojamniku književne teorije“ (2007, priređenim upravo od Katice Ćulavkove), pa sve do osnivanja i uređivanja višejezične edicije Diversity/Raznolikost Međunarodnog PEN-a, ili preko rukovođenja evropskim naučno-istraživačkim projektom Interpretacije pri Makedonskoj akademiji nauka i umjetnosti. Imajući u obzir ove angažmane povezane sa poezijom, ovom prigodom pokušaćemo da predočimo nekoliko aspekata poetskog pisma Katice Ćulavkove“, zapisuje Martinovski.

O PJESNIKINJI

Katica Ćulavkova (Veles, 1951) je makedonska pjesnikinja, pripovjedač, esejist, književna teoretičarka, kritičarka, eseistkinja, univerzitetski profesor, prevodilac, antologičarka. Predavala je teoriju književnosti, teoriju književne hermenautike i kreativno pisanje na Filološkom fakultetu „Blaže Koneski“ u Skoplju (Katedra za opštu i komparativnu književnost). Ćulavkova je redovni član Makedonske akademije nauka (MANU) od maja 2003, član Evropske akademije nauka i umjetnosti (maj 2014) i potpredsjednik Međunarodnog PEN-a (od septembra 2008). Njene pjesničke knjige prevedene su  na engleski, francuski, ruski, rumunski, portugalski, italijanski, turski, španski, albanski, bugarski, hrvatski i srpski jezik. Dobitnik je nekoliko uglednih nagrada i priznanja za izuzetan doprinos savremenoj makedonskoj književnosti (Braća Miladinovci, 11. oktobar – najviša državna nagrada Makedonije, Dimitar Mitrev, Aco Šopov, Narcisa i dr). Autor je knjiga poezije: „Blagovijest“ (1975), „Akt“  (1978), „Naš suglasnik“ (1981), „Novi znoj“ (1984), „Žeđi“, prestupne pjesme (1989), „Domino“ (1993), „Izgon zla“ (1997, pjesnička drama), „Međusvijet“ (2000), „Slijepi ugao“ (2003), „Tanki led“ (2008), „Kad nam je gorjelo pod nogama“ (2013), „Haiku“ (2010), „Haiku elegije“ (2014). Objavila je i dvije  zbirke kratkih pjesničkih priča: „Drugo vrijeme“, 1988, kao i desetak teorijsko-esejističkih knjiga: „Figurativni govor i makedonska poezija“ (1984), „Korak  i iskorak“  (1987), „Odlike lirike“ (1989), „Čežnja za sistemom“ (1992) „Pristup i ishod“ (1996), „Kamen iskušenik“ (1997), „Sveske“ (1997), „Teorija književnosti – uvod“ (1999, na engleskom jezik, 2004), „Mala književna teorija“ (2001), „Poetika lirike“ (Beograd, 2001), „Zadovoljstvo u tumačenju“ (2009), „Demon tumačenja“ (2009), „Makedonska iskušenja“ (2013), „Otvorena poetika“ (2016). Priredila je nekoliko antologija i izbora (makedonske priče, poezija i eseji), kao i nekoliko hrestomatija teorijskih tekstova: „Teorija intertekstualnosti“ (2003), „Poetika i hermeneutika“ (2003), „Dijalog interpretacija“ (2005), „Balkanska slika svijeta“ (2005), „Memorija i interpretacija“, „Crna Arapina kao figura memorije“, „Nasilje i umjetnost“, „Novi pojmovi teorije i hermeneutike“, „Feminističke strategije“ i dr. Priređivač je „Pojamnika književne teorije“ (2007). Priredila je kritička izdanja stvaralaštva nekoliko makedonskih pisaca (Blaže Koneski, Dimitar Mitrev, Mateja Matevski,Vera Čejkovska i dr.), kao i izbor iz poezije Desanke Maksimović. Priredila je antologiju makedonske priče 20-og vijeka, antologiju makedonske kratke priče, kao i dvije antologije svjetske priče. Osim toga bavi se astrologijom i fotografijom. Bila je učesnik najznačajnih svjetskih festivala poezije, književnih susreta i stručnih konferencija vezanih ne samo za status pisaca u svijetu nego i status nacionalnih književnosti, posebno kad je riječ o članicama svjetskog PEN-a. Živi u Skoplju sa suprugom i sinom.

 

ODLOMCI

HRONOS – besjeda –
1. ĐAVOLJI SKLOP
Jedeš, ždereš, grickaš,
gutaš stalno nezasit,
stalno paćenički upiljen.
Tvoj apsolut je neprihvatljiv.

Ovdje sam na jednoj lopti-ringišpilu
taštoj, srebroljubivoj, vlastoljubivoj
i pokušavam, ne bez napora, da te shvatim!

Priče izmišljam, mitove, storije
da bih te izrekla: krstim te, obraćam ti se
slikam te, olicetvorujem te, otelotvorujem
i, priznajem, sve što sam do sada napisala
obraćanje je tebi:
veslanje po vodi, vazduhu, etaru, zemlji
učenje tvoga jezika
putovanje tvojim putem.

Put, a opet te
dijelim, dvojim te, cjepkam te
režem, siječem, škopim, kastriram
varam sebe – da dopao si mi u ruke!

smještam te u knjige
pamtim te, pamćenje predajem
s koljena na koljeno
ispravke činim, izdajstva
znake, svemoguće oblike
da bi mi bar nešto rekao, pa ipak
nema te, nemam te!

MAJČINA DUŠICA
– upustvo za čaj –

Pije se udvoje ili nasamo
ali ne pretjerano često
kuva se, po pravilu pokriven
u zemljanim, bronzanim ili keramičkim
sudоvima, doma
u toj toploj i zadimljenoj čajdžinici
prepunoj vrenja
gdje kipi sa svih strana:
preko, otraga, i ranije, i poslije;

pijuckaj, zagrijevaj se
dok je vreo
dok si željna
srči, smuči (naši smo)
napari se
zadrži ga što duže možeš
u ustima,
cokći jezikom
mirišljivost, slatkost
i krasnopis duplje
da osjetiš;

sipaj polako, miješaj kašičicom
želja za čajem – žal za mladošću
svaki uspon – spust svoj ima
pijuckaj
čaj – Bah
čaj – Žar
čajna peciva
med i puter

čaj se ne pije s-nogu
pij lagano,
gutljaj za gutljajem
srk po srk
između redova

Podijeli

Komentari su suspendovani.