OKF Cetinje, 2012.

Priča prati životni put Filipa Andrića, rođenog u San Francisku iz mješovitog američko-jugoslovenskog braka. Filipovo djetinjstvo obilježeno je nedostatkom bliskosti sa roditeljima, iznenadnim preseljenjem u Englesku i izolovanošću. Ovi razvojni činioci u velikoj mjeri određuju kasniji tok Filipovog života i utiču na nestabilnost njegove psihe. U ranoj adolescenciji gubi roditelje, vraća se u San Francisko kod majčine tetke Amalije, i uz njenu pomoć pokušava da započne profesionalnu karijeru i uspješnije se socijalizuje. Ponovo seli u Evropu, doživljava prvo snažno, ali frustrirano emotivno iskustvo. Taj neuspjeh dekompenzuje njegovu ionako naglašeno nestabilnu ličnost, i u mentalnom rastrojstvu izvršava zločin za koji dobija smrtnu kaznu.

odlomak:

…Moj otac, moja majka. Slike na betonu. Slike u plamenu. Ne vide im se lica. Ne vide im se ni ruke. Sakrili su ih iza leđa, u njima su ključevi moje tamnice…

…Da li su prsti istine umiješani i u laž? Osjećamo li, makar u nekom najnesvjesnijem uglu svog bića, da je laž koju slušamo po ivicama trula, da je protkana tamom, bez obzira koliko zdušno je prihvatali, i koliko dugo je nosili svojim životnim stazama. Jer, kad se otkrije istina poslije dugih godina lažne carevine, iznenađenje nije najsnažnija stvar koju osjećamo – već nekakvo užasno olakšanje, koje polomi noge svijetu u kom smo hramali, i otkrije da smo u nedostupnoj magli svog postojanja ipak znali da je istina nešto drugo od onog u šta smo vjerovali, da je ona ovo, što sada slušamo, što kao treperava bujica preplavljuje mene i tetku Amaliju, Sosalido i Kaliforniju, cijeli svijet. Ona nam skida naočari sa staklima u boji, i vraća ukradeni pogled na proctor oko nas. Sve se mijenja, a sve ostaje isto. Samo se otkrivaju nepoznate veze i oštro ocrtavaju prethodno razlivene konture. Samo se sklopi mozaik. Slika postane jasnija, pokret lakši, a tuga dublja…

Podijeli

Komentari su suspendovani.