Hans Magnus Enzensberger  – Sljepačko pismo

Prijevod i prepjev: Ranko Ćetković

 

O AUTORU

H. M. Enzensberger jedan je od vrlo poznatih članova negdašnje Grupe 47 koja se konstituirala u slijedu pjesničke traume uzrokovane iskustvom u 2. Svjetskom ratu. (Naslov originala: Blindenschrift; Prijevod: Sljepačko pismo; Prvo izdanje Suhrkamp, Frankfurt a. M. 1967., Obim: 4 ciklusa s ukupno 43 pjesme na ca. 100 stranica (u prijevodu možda nešto više zbog pojašnjenja) U ovoj zbirci pjesama opisuje kasno industrijsko društvo u, prije svega, zapadnom svijetu. Okoštavanje međuljudskih odnosa se naglašava kao jedna od glavnih značajki tog vremena. Ipak, neumorno, zagovara i traži moguću slobodu pojedinca u tom okamenjenom svijetu.
U njemačkoj poratnoj poeziji ova je zbirka nezaobilazna.

O PREVODIOCU

Ranko Ćetković, rođen 1943. u šumskoj partizanskoj bolnici kod Drežnice. Školovanje: Zagreb, Rijeka, Koln, Frankfurt a. M., Studij etnologije na Filozofskom fakultetu Zagreb in na J.W. Goethe
Univerzitetu u Frankfurtu. Još kao student prevodi H. M. Enzensbergera s njemačkog – objavljeno u Studentskom Listu, ZG; Brechta, reportaže za „Start“ i tekstove za razne periodike. U Njemačkoj prevodi južnoslavenske pjesnike Kiševića (zajednički nastupi), Burdžovića, S. Vujovića, S. Vukanovića, prozne tekstove I. Horozovića i M. Gavrana. Također i niz crnogorskih pjesnika u okviru prijevoda jedne antologije. I sam piše poeziju na njemačkom i hrvatskom, koja se objavljuje u raznim časopisima i elektronskim putem.
Živi i radi u Frankfurtu na Majni.

Bi b l i o g r a f i j a
– Prijevodi H.M. Enzensbergera s njemačkog u „Studentskom listu“ (1968/1969 Iz slijepačkog pisma)
– Prijevod reportaža za „Start“
– Prijevod za drame: In sachen Oppenheimer (Po predmetu Oppenheimer)
– CKD suradnja na prijevodu Brechta (Die Bibel – Biblija)
– Prijevod radiodrame S. Šembere: Sjećanja jednog lorda (Erinnerungen eines Lords)
– Prijevod novele M. Gavrana: Pokušaj zaboraviti (Versuche zu vergessen)
– Prijevod priče M. Gavrana:
– Objavljene vlastite pjesme (škrto) u raznim periodikama (npr.: „Sarajevski Život“ i antologijama.
– Prijevodi vlastitih pjesama…
– Razni nastupi i čitanja s pjesnicima južnoslavenskog podneblja (I. Horozović, E. Kišević, S. Burdžović, S. Vujović i dr.)

 

Onaj drugi

netko se smije
brine se
okreće mi lice svo
put neba
čini
da mi se riječi kotrljaju iz usta
netko koji se boji a para ima i pasoš
netko
što svađa se i ljubi
budi se
i koprca
ali ne i ja
ja sam onaj drugi
što se ne smije
nit lica pod nebom
nema
ni riječi u ustima svojim
nepoznat sebi i meni
ne ja: već onaj drugi: uvijek onaj drugi
što ne pobjeđuje niti poražen bude
što nebrine se i
niti se kreće
onaj drugi
ravnodušan prema samom sebi
za kojeg ne znam
nit
drugi znaju tko je
koji mi je svejedan
taj ja sam

Middle class blues

ne možemo se potužiti.
mi imamo posla.
mi smo siti.
mi jedemo
raste trava,
socijalni produkt,
nokat raste
i prošlost.
ulice su opustjele.
ugovori zaključeni.
sirene šute.
to će proći.
mrtvi su oporuke napisali.
kiša je popustila.
rat još objavljen nije.
to ne žuri.
mi jedemo travu.
jedemo socijalni produkt.
nokte jedemo.
jedemo i prošlost.
mi nemamo što da krijemo.
mi nemamo što da propustimo.
mi nemamo što da kažemo.
mi imamo.

sat je navijen.
odnosi sređeni.
tanjuri su oprani.
zadnji autobus prolazi.
prazan je.
ne možemo se požaliti.
a na što još čekamo?

middle class blues*
* middle class blues – tužaljka srednje klase (obj. u stud listu 1970)

Sumnja

ostaje li, uglavnom, zauvijek i
zauvijek neodlučena ta igra vremena
s crnim i bijelim kockama?
stoji li: malo izgubljenih pobjednika,
mnogo izgubljenih gubitnika?
da, kažu moji neprijatelji.
ja tvrdim: gotovo sve što vidim
moglo bi drugačije biti. ali pod koju cijenu?
tragovi napretka krvavi su.
i jesu li to tragovi napretka?
jednostavne su moje želje.
jednostavno neispunjive?
da, kažu moji neprijatelji.
sekretarice još žive.
smetljari o ničemu nemaju pojma.
istraživači se bave istraživanjem.
sladokusci jedu. to je u redu.
ja se, međutim, pitam:
hoće li i sjutra svanuti dan?
ovaj krevet su nosila možda?
i ima li pravo, ovaj, ili pak ne?
smije li se i u sumnje sumnjati?
ne, vaš savjet da objesim se,
koliko god dobronamjeran bio, ja poslušat neću.

Ima dana… (stvarno?)

za otvorit oči i ugledat:
nešto dobrog, reći: nisam imao pravo.
slatkog li dana kad će se samoposebirazumljivo
samo po sebi razumjeti, sve u svemu!
kojeg li trijumfa, kasandro,
okusit budućnost, što te opovrgla!
nešto novog, a da je dobro.
(dobra stara vremena već znamo…)
pažljivo pratim sve što neprijatelji govore.
tko su moji neprijatelji?
crni me zovu bijelim,
bijeli nazivaju crnim.
to rado čujem. to možda znači:
na pravom sam putu.
(postoji li pravi put?)
ne žalim se
ne žalim se. žalim one,
kojim moja je sumnja svejedna.
njih druge brige more.
začudili me neprijatelji moji.
dobro mi smjeraju.
sve bi oprostili onom, što zadovolji se
sobom i njima.
zaboravnosti trunak i voljen si.
jedno jedincato amen,
svejedno na koji credo,
i tad sjedio bih ugodno s njima
i zauvijek mogao sklopiti oči,
objesiti se, sve u svemu,
spokojan i pomiren, bez sumnje,
sa cijelim svijetom.

Sljepačko pismo

bušene trake lelujaju s neba
sniježi elektronski braille
s neba čudeć’ se
padaju digitalni profeti
povezanih očiju
opipava belsazar
svjetlucavi zid:
rukama da ščepa
uvijek isti program:
meneh tekel
meneh meneh tekel
meneh tekel
potpis:
nečitljiv
skidaj povez
kralju-čovječe i čitaj
pod pismom slijepih
tvoje vlastito ime.

Carstvo sjena

i
ovdje vidim još jedno mjesto,
slobodno mjesto
ovdje u sjeni.

ii
ova se sjena
ne prodaje.

iii
i more
možda baca sjenu,
kao i vrijeme.

iv
ratovi sjena
su igre:
ni jedna sjena ne
zaklanja drugoj svjetlo.

v
onog što u sjeni živi
ubiti je teško.

vi
na tren
stupim iz svoje sjene,
samo na tren.

vii
tko želi vidjeti svjetlo
onako kakvo jest
mora se povući
u sjenu.

viii
sjena
svjetlija od ovog sunca:
svježa sjena slobode.

ix
sasvim u sjeni
nestaje moja sjena.

x
u sjeni
još uvijek mjesta ima.

 


 

Podijeli

Komentari su suspendovani.