Dragana Kršenković Brković – Atelanska igra

Petnaest knjiga o smrti, pisanju po vodi i velikim podvizima

 

Prva knjiga – U noći majskih Ida

U kojoj Horacije sedi na balkonu i razmišlja

o svom odlasku na otvaranje novog pozorišta

u Ostiji nekoliko sati ranije

Zagledan u krivudavu srebrnu traku koju je Mesec ostavljao po  mirnom moru, Horacije je iznenada postao svestan potpune tišine. Do njega, naslonjenog na kamenu ogradu široke terase, smeštene na prvom spratu palate Minerva, nije dopirao nikakav šum.  Klizeći pogledom po glatkoj površini pučine i razuđenim obrisima obale, pa po visokim palmama iza čijih nepokretnih krošnji su se nazirale oštre hridi razbacane uz kopno, i dalje, po jedva primetnim, prozračnim oblacima koji su mirno jezdili nebom, tek povremeno zaklanjajući ogromni Mesec uronjen u srebrnu koronu, on je pomislio kako je neobično što je, posle tolikog veselja i gužve u centru gradu, sve tiho. U noći majskih Ida, kada najdublje prikrivene slutnje i potisnute želje izranjaju na površinu, taj mir je bio neočekivan.

Kao da je tišina namerno, s nekim posebnim, njemu nejasnim ciljem, zatomila čitav kraj, odvlačeći u dubinu svaki trag udaljenog pokreta ili eho jedva čujnog glasa. Najednom, osetio je neugodan pritisak u grudima. Šumno i duboko udišući, čekao je da stezanje nestane. Međutim, kako je vreme oticalo tako se oštro probadanje pojačavalo. To ga je nateralo da dlanovima pritisne hrapavu ivicu kamene ograde, kao da je taj dodir mogao da mu pomogne da savlada iznenadnu malaksalost. Ubrzo se i njegovo čelo orosilo znojem. Pogled se zamaglio a narastajući bol ga je naterao da se pokrene. Nervozno je sa ramena zbacio ogrtač, s naličja postavljen purpurnom tkaninom, pa se teturajući uputio ka obližnjem ležaju. Sručivši svoje teško telo na udobne jastuke, čekao je da bol sa leve strane grudi nestane. Kad je olovna težina konačno uminula, Horacije je otvorio oči. Sve mu je smetalo, čak i ono što je nosio na sebi. Sa gorkim osmehom je pomislio kako se, samo nekoliko časova ranije, oblačio za proslavu koja je po svemu trebalo da bude posebna. Potom je, uz ne mali napor, sa leve ruke skinuo narukvicu a sa oteklih prstiju tri masivna zlatna prstena.

 


 

Bilješka o piscu:

Dragana Kršenković Brković je autorka romana Izgubljeni pečat (2008), dvije zbrike pripovjedaka Gospodarska palata (2004) i Vatra u Aleksandriji (2006), zbirke jednočinki – trilogije Iza nevidljivog zida (1997) i knjiga za djecu – dvije zbirke originalnih bajki Tajna plavog kristala (1996, 2001. i 2010) i Duh Manitog jezera (2010) i ilustrovane knjige za djecu Tajna jedne tajne (2011). Diplomirala je na Fakultetu političkih nauka, Univerzitet u Beogradu, i na Fakultetu dramskih umetnosti, katedra za dramaturgiju, Univerzitet umetnosti u Beogradu. Magistrirala je na Filozofskom fakultetu, Nauka o književnosti, Univerzitet Crne Gore. Njena knjiga Duh Manitog jezera odabrana je od strane Internationale Jugend Bibliothek iz Minhena za White Ravens 2011, godišnju selekciju od 250 najznačajnijih knjiga za djecu i mlade u svijetu koje se izdvajaju svojim univerzalnim temama i/ ili inovativnim umjetničkim stilom. Dobitnica je nagrade za najbolji dramski tekst za djecu za 1990 (Čudesna zvezda).

Podijeli

Komentari su suspendovani.