Teško je u jednom odgovoru cjelovito predstaviti cijeli splet okolnosti, slučaja, ograničenja, ali i možda i nekih neočekivanih srećnih slučaja koji su oblikovali jednog tipičnog provincijskog autsajdera sa nekim tipičnim mladenačkim tlapnjama, zavjereničkim planovima i određenim prezirom prema društvenim normama, etabliranoj umjetnosti, nacionalnim prvacima, itd. Ali, čovjek jedno sanja a drugo mu se dešava. Na mene je presudno uticao taj cetinjski krug mladih intelektualaca koji su imali neke prevratničke ideje. I mene je taj otkrivalački eros iz jedne tipične solipstističke pozicije takozvanog dekadentnog pjesnika uvukao u centar rasprava o političkim, kulturnim i nacionalnim pitanjima. Dakle, umnogome postao sam dio onog socijalnog miljea koji sam u mladosti prezirao ili barem prema njima pokazivao sumnjičavost. Jednu pjesmu iz tog perioda završavam stihom: “O, sramno doba srednjovječnih”. Dakle, danas bih mogao reći da sam na neki način izdao ta moja krajnje anarhistička, pa i nihilisticka opredjeljenja, ali ipak, vjerujem da sam ostao vjeran onim principima časti i prijateljstva koji su bili uvriježeni među mojim drugovima, takozvanim žestokim momcima, skromnog socijalnog porijekla i nejasne budućnosti.

Više na linku!

Podijeli

Komentari su suspendovani.