Bosiljka Pušić – PRIVID SUNCA

KAO PUŽEVI GOLAĆI

Gdje da se sakrijemo
čime da se branimo
kad su nam kisele kiše
koje pljušte sa ekrana
istopile i zadnji sloj ljušture?

Kao puževi golaći
gmižemo jedinim preostalim putem
preko oštrice brijača.
7. 6. 1999.

NERON IZNOVA

Neron je ustao iz svoga groba
da svoje stihiće
proglasi poezijom
i iznova je spalio grad
i iznova je cvrčalo ljudsko meso
i dječije oči
u velikom požaru.

Zvonjava je odjekivala
oko blatnjavih skuta istorije
odjekivala šuplje
o kamen o stijenu
i nikoga nije probudila.

A grad je gorio do temelja
do neizgovorenih riječi
koje su mogle biti oružje zgaženih
kako bljuvci crva ne bi kasnije
zatrpali glavni trg
kako pri otvaranju usta
pri izricanju pravog aršina
niko ne bi bio
gnojem zagrcnut.

27. 8. 1994.

DOK PADAŠ

Prećuti kamičak tek bačen u rijeku
ali mu upamti padajuće lice
ne umanjuj viđeno dok ne pojmiš cjelost
jer si i ti upleten kradom, nemilice.

Prećuti i prašinu na bosom tabanu
neka se bol zgusne dok padaš u sebi
svijet je duga spirala od mraka do cvijeta
ali kad se oglasiš i nebo zagrebi.

Pa nek prsne čaura sluha koji spava
nek padne koprena s oslijepljenog vida
ništa nije gluvo: ni kamen, ni voda
i svaki se zaptiv pravom riječju skida.
1986.

APCISA

Šta je gore
a šta dolje
u ogromnoj spirali bivanja
i da li bezumno vrijeme
ili umno
podvlači crtu
imenujući proteklo
pravim imenom?

9. 6. 1999.

GOSPI OD ŠKRPJELA

Kamen po kamen
ispod tvojih nogu
da prekoračiš nevrijeme
u kome se glava sina
još uvijek prodaje
za trideset srebrnjaka
na velikoj tržnici
punoj lažnih svjedoka
i potplaćenih sudija.
Tvoj brižni lik
ista je tamna sjenka
na licima majki
koje na obroncima svijeta
kleče na koljenima pred raspetim
sinovima
dok Juda i ne pomišlja
da opere ruke.

Neka suza tvoja
opere lica onih
koji su prodali i srce svoje
potpirujući oganj pakla
ne shvatajući da i sami
naglavačke vise nad njim.

Neka tvoja prečista suza
niz lica majki
ugasi pomahnitalu lomaču
pod nogama djece svijeta.

BERAČI LOVORA

Po kiši
vjetru
na rozopečini
provlače se kroz korov
šiblje i draču
berači lovora
pazeći da bosim tabanom
ne stanu na rep poskoku
dok beru
veoma traženo
lišće lovora.

Za to vrijeme naredbodavci
trgovci i posrednici
dočekivači hvalospjeva
i medalja
sjede u debelom hladu
podrigujući od sitosti
pošto su sa gomile izdvojili
najljepše listove
kojima će svoje glave
ovjenčati
kako bi sa pozornice
burnom aplauzu
dostojno otpozdravljali.

Berači lovora
ne prisustvuju slavlju
vidajući okrvavljene tabane
izgrebana lica
ispucale usne
i modrice na rukama.

RENTGENSKI SNIMAK GLAVE

Gle kako zlokobno zjape očne duplje
kao da u njima ne borave oči
sva sazvježđa viđena i naslućena.

Kakva nepreciznost rentgena.
Umjesto svega što je mozak upamtio
samo crnilo i ništa više.
Bar da je vidljiv trenutak
kada su nam se pogledi proželi
od kojih smo se uznijeli do sedmog neba
a ispod puti nam zazvonila zvona
od čega je i vasiona pjevala.

Gdje su pogledi uprti u zvijezde
dok smo u orahovoj ljusci
istraživali pod dlanovima obale
ploveći bez kompasa
dok se nad nama okretao nebeski svod
kao iskričavi ringišpil
ukazujući nam
da ni strane svijeta
ne moraju uvijek biti orijentir?
Zašto bar nisu vidljivi
oni pogledi uprti u daljinu
gdje se uzburkano more
vidljivim šavom
vezuje za nebo
dok smo sa zebnjom
iščekivali poznato jedro
da nam iz oluje djecu vrati?


O DJELU
Nova knjiga poezije Bosiljke Pušić pod naslovom „Privid sunca“ objavljena je u izdanju Otvorenog kulturnog foruma sa Cetinja. Poezija književnice Bosiljke Pušić izašla je u okviru edicije Savremena poezija, a izdavač je Milorad Popović. Recenziju za knjigu je uradila Sofija Kalezić-Đuričković.
Kako zapisuje Sofija Kalezić-Đuričković, knjiga „Privid sunca“ sastoji se iz četiri segmenta – Saobraženje sa sobom, Koordinate, Molitve II i Lice lica. Spisateljski redukcionizam koji posjeduje svoje uporište u modernoj umjetnosti imanentan je poetskom iskazu ove autorke. Visok stepen prozaizacije poezije i doseg poetske kondenzovanosti njenog stiha – čine jedinstvo. U prvom poetskom ciklusu, koji predstavlja odjek autorkinog doživljaja na ratnu i poslijeratnu stvarnost krvavih devedesetih godina, po kvalitetu posebno se mogu izdvojiti pjesme Pompeja 1999, Juli 1993 i Poskočica iz 1993. Od ostalih pjesama iz ove zbirke po naglašenoj simboličnosti i snazi izraza odvajaju se Daljine, Deveti dan, Tamna rijeka, Umnoženo lice moje, Tkalja luštička, Odbrana brijesta, Koordinate, Nafora, Gospi od Škrpjela, Privid sunca, Pojmiti jezgro, Gospina trava i Narodna biblioteka u Beogradu, 6. april 1941. Osnovni umjetnički akcenat u ovoj poeziji po pravilu je u funkciji tematske i značenjske figuracije, pa se može a ne primjetiti da ova poetska zbirka jednim dijelom govori o mikro i makro košmaru društvenog i intimnog života pojedinca XXI vijeka. U većoj mjeri scenaristički organizovane, kao nekavrsta antiteze klasično osmišljenom pjesništvu, one se približavaju pojmu postmodernistički situirane riječi, pomjerajući njene granice ka inovantnim varijantama pisanja i čitanja. Upotreba specifične leksike koja je defolklorizovana i depoetizovana, daleka retorično-baroknoj estetičnosti ili eteričnosti moderne, savršeno stihovno ukomponovane i uklopljene u stvaralački izraz, poeziju Bosiljke Pušić čini još neobičnijom i lišenom ustaljenih poetskih obrazaca.

O AUTORKI
Bosiljka Pušić rođena je u znatlijskoj porodici, u Ćupriji,1936. Ubrzo se porodicapreselila uJagodinu, grad njenih prvih koraka, prvih izgovorenih i napisanih riječi. U Jagodini je završila gimnaziju, a studije književnosti diplomirala na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Udajom se seli u Herceg-Novi gdje radi kao profesor književnosti u srednjoj školi. Susreti i druženja sa znamenitim ljudima; književnicima i slikarima imali su veliki uticaj na njen književni put. Na podstrek velikog estetičara i književnog kritičara Branka Lazarevića počinje da piše poeziju koju objavljuje u mnogim tadašnjim književnim časopisima. Prvu knjigu poezije Krila iste ptice objavljuje 1970. godine a onda slede: Privid igre (1972), Pelin u reveru (1976), Rukom prema snu i Druga voda (1980) Dobošari na trgu (1985), Svođenje reči (1989), Pepeo i krik (2000), Baršunasti glasovi – haibuni (2015). Paralelno sa poezijom objavljuje po časopisima kratke priče, te slijede zbirke pripovedaka: Kavez (1981), Otapanje (1994), Izletu Žanjice (2000), Kako preživeti brak (tri izdanja). Više izdanja doživeo je i Bosiljkin prvi roman Otvaranje lutke (prvo izdanje 1985 i drugo 2001). Slijede: Naranča i nož (2002), Narančin cvat (2004); a sa trećim romanom Naranča i žeđ kompletira trilogiju Naranče pod šlemom (2008). Iste godine objavljuje roman Knjiga o Vojinu, a zatim Hodnik (2009), Stimadur (2011) i Ispod žižule (2012), TONDO (2013), Kumborski vijađ (2014).Podstaknuta pričama svojim unučićima počinje da objavljuje knjige za djecu: Hercegnovske čarolije i Koga boli uvo kako jarastem (2000), Ružičasti delfin (2001), Žabilijada (2003), Doživljaji magarčića Magića (2004), Kobajagična putovanja (2006), Plavojko (2009), Ko te šiša (2010) i Kralj koji je pojeo i sebe (2012), Bašta od papira (2014). Po odlasku u penziju Bosiljka Pušić počinje i da slika. Do sada je imala petnaest samostalnih izložbi, tridesetak grupnih i izlagala na tri međunarodne žirirane izložbe. Bila je učesnik više likovnih kolonija. Dobitnica je brojnih nagrada za književnost.

Podijeli

Komentari su suspendovani.