Besi Hed : Žena iz Amerike

 Prevela Tamara Jovović

 

Ta žena iz Amerike udala se za čovjeka iz našeg sela, napustila svoju zemlju i došla da živi sa njim. Obrušila se na nas kao lavina. Ljudi su podijeljeni u dvije grupe: oni koji su opčinjeni i oni koji se boje novina.

Neki se i dalje nadaju da će ona jednog dana otići, ali njen veliki, odlučni korak je ostavio tragove u selu. Ona je svuda zato što je žena, hrabra i nepokolebljiva. Da bude uznemirujuće i još gore, ona je sa američkog zapada, iz nekog mjesta blizu Kalifornije. Iz razgovora sam zaključila da su ljudi sa zapada čudniji od ostalih ljudi u Americi.

Ljudi sa Američkog zapada mora da su najčudnije najljepši ljudi na svijetu; ili je bar ova žena sa zapada najčudnije najljepša osoba koju sam ikad vidjela. Svaka unakrsna struja na zemlji kao da se zaustavila u njoj i sjedinila u nevjerovatnu harmoniju. U sebi ima crtu Afrike, crtu Njemačke, nešto malo od Čirokija i bog zna šta još. Stopala su joj velika, tijelo joj je visoko i uspravno i snažno kao planinsko drvo. Vrat joj je visoko izvijen, a njena gusta, crna kosa pada niz njena leđa kao divlji i razigrani potok. Ali ne mogu da dokučim njene oči, izuzev što su velike, crne i iznenađene kao oči divljeg, slobodnog jelena dok juri prema vjetru. Često ih zamrači duboki, silni, zamišljeni pogled.

Potrebno je mnogo hrabrosti za prijateljstvo sa takvom ženom. Kao i drugi ljudi u ovom kraju, ja sam stidljiva i potčinjena. Vlast, i sve ostalo me čini potčinjenom; ne zato što ja tako želim, već zato što vlast nosi težinu doba koje pritiska život. Zbog toga je strašno biti povezan sa osobom koja može da podrije vlast. Njene gromoglasne rasprave sa vlašću su užas i uzbuđenje ovoga sela. Sve se svelo na ovo. Ili je žena nerazumna ili je vlast nerazumna, a svako duboko u sebi želi da vjeruje da je vlast nerazumna. U stvarnosti važi ovo pravilo: ako se ne sviđaš vlastima, onda si izgnanik i svi koji su povezani s tobom su u opasnosti. S toga treba da pokušaš da se slažeš s vlašću, radi mira, i da izbjegavaš izgnanike, molim te. Ne kažem da će dovijeka biti ovako. Čitav svijet se urušava i mijenja pa čak i daleka, divlja sela u Africi neće biti izostavljena.

Bilo je neizbježno ipak da ova žena i ja postanemo prijateljice. U meni postoji neodoljiva radoznalost koja ne poznaje granice. Prolazila sam pored njene kuće skoro mjesec dana, ali ne može se nekome upasti u kuću tek tako. Onda se jednog dana njihova kuja okotila i moj sinčić je pojurio jedno štene, a ja sam pojurila za njim. Onda je jedno štene postalo njegovo i uslijedio je razgovor o štenetu, pustinjskoj vrelini, stanju u svijetu i kao rezultat radoznalosti lavina obilja se obrušila na moj život. Moja kolibica je puna bilježaka napisanih široko opruženom rukom. Sve sam ih sačuvala jer su one izraz ljudske velikodušnosti i divljeg, bezbrižnog smijeha žene koja je zauzeta kao i druge žene u svijetu oko stvari u koje se žene uvijek upetljaju – oko muškarca, kuće… Evo ovako:

,,Imaš li viška luka? Ovdje je veoma mirno jutros, a ja sam iscrpljena od metenja i čišćenja dvorišta, tresenja ćebadi, kuvanja, donošenja vode, kupanja djece, a još jednu sobu treba pomesti i suđe oprati… tome nema kraja!”

Ponekad i razgovori postanu zamršeni, a afrička noć se prišunja samo i svijeće ostanu neupaljene, a razgovori se zamrse, ojačaju; i djeca zaspu na podu omamljena svim ovim.

Ona je nova vrsta Amerikanke, a možda će postati i nova vrsta Afrikanke. Ne postoji osoba ovdje koja joj se ne divi. Doći iz svijeta piletine, hamburgera, TV-a, pokretnih stepenica i ko zna čega još u seosku kolibu od blata i život tako težak, gdje jedino što možeš priuštiti za jelo su proso i kuvano meso. Nekad ne možeš priuštiti gotovo ništa za jelo. Uvijek moraš pješačiti kilometrima za kantu vode i nositi je kući na glavi. I sve ovo propratiti sa glasnim, odzvanjajućim, dalekosežnim smijehom?

Crnci u Americi brinu za Afriku, i njen dolazak ovamo je izraz te ljubavi i brige. Preko nje, takođe, čovjek postavlja pitanja o zemlji koja odgaja individualce oko kojih, spolja i iznutra, vije vjetar slobode. Moram da razjasnim ipak. Ona je drugačija osoba koja je silom uzela ono što Amerika uskraćuje crncima.

Žena iz Amerike voli i Afriku i Ameriku. Može od obje da uzme ono što hoće i da kaže ,,Dođavola.” Uraditi to je najzahtjevnija i najteža stvar.

1966.

Podijeli

Komentari su suspendovani.